Odbrana Momčila Krajišnika nastoji dokazati da nema nikakvih suprotnosti izmedju Kutiljerovog plana za uredjenje BiH, stavova Alije Izetbegovića i šest strateških ciljeva srpskog naroda Bosne i Hercegovine


"Srbi ne smiju imati osjećaj da su državnom granicom odvojeni od Srbije, kao ni Hrvati od Hrvatske, dakle, nema pasoša za Srbe na Drini ni za Hrvate na Uni." Tu rečenicu je u decembru 1991. na kongresu Stranke demokratske akcije izrekao Alija Izetbegović u govoru koji je uvršten u njegove "Memoare". Trinaest godina kasnije, pročitana je u sudnici Haškog tribunala na zahtjev branioca Momčila Krajišnika.

Britanski advokat Nikolas Stjuart/Nicholas Stewart je u unakrsnom ispitivanju vještaka tužilaštva Patrika Trejnera/Patrick Treanor nastojao da dokaže da "nema nikakvih nepomirljivih suprotnosti" izmedju takozvanog Kutiljerovog plana iz februara 1992., "Strateških ciljeva srpskog naroda", usvojenih u maju iste godine i pomenutog govora bivšeg predsjednika BiH. Navodeći kao primjer treći strateški cilj - "eliminisanje Drine kao granice izmedju srpskih država", Stjuart je istakao da, po Kutiljerovom planu, svaka od tri konstitutivne jedinice, koje će sačinjavati konfederalnu BiH, može uspostavljati bliske veze sa susjednim državama, a to je prethodno već odobravao Alija Izetbegović. "Zašto te bliske veze ne bi uključivale i eliminisanje granica?" upitao je.

Vještak tužilaštva je odgovorio da je rukovodstvo bosanskih Srba htjelo "više od bliskih veza" sa Srbijom i Crnom Gorom. Htjelo je, u suštini, odvojiti svoju "konstitutivnu jedinicu" od ostatka BiH i pripojiti je Srbiji i Crnoj Gori. Kutiljero je, prema vještaku tužilaštva, mislio na "diplomatske, političke, kulturne veze... a ne na teritorijalno spajanje" koje podrazumijevaju "strateški ciljevi srpskog naroda u BiH."

Ne odustajući od teze da izmedju Kutiljera, Izetbegovića i onog što sadrže strateški ciljevi o granicama BiH, "ipak nema nekonzistentnosti", Krajišnikov branilac je ukazao da su "suverene i nezavisne zemlje Evropske unije eliminisale granice". "Izmedju njih nema više pasoške kontrole, na primjer", naveo je i istakao da istu takvu opciju sadrži Kutiljerov plan, Izetbegovićev govor i šest strateških ciljeva srpskog naroda. Citirao je ponovo bivšeg predsjednika BiH: "S obzirom na sastav stanovništva, suverena BiH mora imati specijalne odnose sa Srbijom, s jedne, i s Hrvatskom, s druge strane, bez obzira na koji način će one biti uzajamno povezane."

Vještak tužilaštva je uzvratio da je Izetbegović to rekao prije nego što je BiH stekla nezavisnost, a da u Kutiljerovom planu izričito piše da se pomenute veze sa Srbijom i Hrvatskom i organizacijama u njima mogu uspostavljati pod uslovom da se time ne ugrožava integritet i suverenost BiH.

"Ukratko, vi smatrate da su strateški ciljevi nepomirljivi sa Kutiljerovim planom i sa knjigom gospodina Izetbegovića, odnosno njegovim tadašnjim stavom?" upitao je vještaka tužilaštva predsjedavajući sudija Alfons Ori/Alphons Orie, nastojeći da prekrati taj dio unakrsnog ispitivanja.

Odgovarajući potvrdno, svjedok Trejner je podsjetio da je optuženi Momčilo Krajišnik, na 16. sjednici Skupštine bosanskih Srba 12. maja 1992., rekao da su pet strateških ciljeva - koridori izmedju Krajine i Semberije i dolinom Drine, granice na rijekama Uni i Neretvi, podjela Sarajeva i izlazak Republike Srpske na more - "podtačke prvog". A prvi je "odvajanje od druge dvije nacionalne zajednice" i težnja da Republika Srpska postane jedna država sa Srbijom i Crnom Gorom. To svakako nije mogao imati na umu ni Izetbegović u svom govoru 1991. ni Kutiljero u pripremama svog plana u februaru 1992., zaključio je Patrik Trejner.

Dijeljenje sadržaja