Dužnost vatrogasaca u Brčkom 1992. nije bila da gase zapaljene džamije ili bošnjačke kuće, već da paze da se vatra kojim slučajem ne proširi na obližnje srpske kuće i objekte


"U Brčkom su bile tri džamije: Savska, pošto je bila blizu rijeke Save, Bijela - jer je bila bijela - i Drvena, zato što je bila od drveta. Srušene su u razmaku od 15 minuta", rekao je Jasmin Fazlović, koji je u ljeto 1992. bio vatrogasac u Brčkom. Opisao je kako je jednog dana u junu ili julu te godine, oko dva sata poslijepodne, odjeknula strahovita eksplozija i kako sa prozora Vatrogasnog doma vidjeli da je srušena Savska džamija. Na to je njegov kolega, Srbin, rekao: "Sad će otići i druge dvije džamije".

Otišli su do drugog prozora, s kojeg se mogla vidjeti Bijela džamija. Poslije desetak minuta zapazili su dim, potom se čula eksplozija i mogli su vidjeti kako se minaret urušava. U medjuvremenu su dobili telefonski poziv iz Stanice milicije ili kasarne da ne idu prema tim džamijama, nego prema Drvenoj, pošto bi požar s nje mogao da se prenese na Dom zdravlja i druge zgrade u blizini.

U tom trenutku treća džamija još nije bila srušena. Ta činjenica, po svjedoku, ukazuje da je sve "uradjeno organizovano i smišljeno". Vatrogasna jedinica je krenula prema Drvenoj džamiji i kad su bili oko 500 metara od nje, odjeknula je i treća eksplozija. Na licu mjesta su zatekli vojnike koji su im rekli da ne gase požar, nego da paze da se vatra ne prenese na okolne zgrade.

Svjedok kaže da su tu ostali sat-dva, "reda radi", jer je kao profesionalni vatrogasac ocijenio da se vatra nikako ne može prenijeti na druge zgrade, koje nisu bile u rizičnoj blizini. Drvena džamija je do temelja izgorila i vatra se sama od sebe ugasila.

Fazlovića je rat, koji je u Brčkom počeo 1. maja 1992., zatekao na dužnosti u gradskom Vatrogasnom domu. Tog dana su došli vojnici JNA i rekli im da su oni tu "samo da spriječe sukobe", a da vatrogasci mogu normalno da nastave svoj posao. Protivpožarna brigada je bila mješovitog nacionalnog sastava. Radili su zajedno do 4. maja, kad su u Vatrogasni dom upali pripadnici neke "druge vojske", koji su ih legitimisali, izdvojili Bošnjake i Hrvate koje su optužili da su "snajperisti" i odveli ih u policijsku stanicu. Slučaj ih je spasio od zatočenja u zloglasnom logoru "Luka": jedan od policijaca je poznavao sve vatrogasce i ubijedio je komandira policije da su neophodni u gradu i da ih treba vratiti u Vatrogasni dom.

Poslije toga svjedok nije ni izlazio iz Vatrogasnog doma sve do septembra 1992. U početku su prema njemu i drugim bošnjačkim i hrvatskim vatrogascima, njihove kolege Srbi bili pažljivi i pomagali im, sve dok i sami nisu dobili pozive da idu na front. Kad su se poslije nekoliko dana vratili, zaprijetili su im da smjesta "nestanu". Smatrali su da će njih, Srbe, ponovo poslati na front, ako Muslimani i Hrvati budu na raspolaganju da gase požare po Brčkom. Svjedok se izvjesno vrijeme krio kod prijatelja Srbina dok nije uspio da pobjegne iz grada.

Pripadnici paravojnih jedinica su, svjedočio je Fazlović, veoma često sprječavali brčanske vatrogasce da obavljaju svoj posao. Nisu im dopuštali da gase zapaljene bošnjačke kuće ukoliko nisu bile u blizini neke srpske kuće.

"Ako neko zapali kuću, normalno je da ti neda da je gasiš", rekao je svjedok.

Tužilaštvo je najviše vremena u ispitivanju ovog svjedoka posvetilo rušenju brčanskih džamija. U optužnici protiv Momčila Krajišnika pod tačkom 3 koja obuhvata "progone na političkim rasnim i vjerskim osnovama", optuženi se tereti za "namjerno ili bezobzirno uništavanje privatne imovine i javnih dobara, uključujući kulturne spomenika i svetišta". U prilogu optužnice navedene su brčanske džamije broj 1, 2 i 3. Bile su to do 1992. godine Savska, Bijela i Drvena džamija.

Dijeljenje sadržaja