Svjedok tužilaštva Ahmet Hidić prikupio značajnu zbirku "izvornih SDS dokumenata", koji su bili razbacani po prostorijama napuštene opštinske zgrade Bosanskog Petrovca u oktobru 1995. Ti dokumenti uvršteni su u dokazne predmete na sudjenju Momčilu Krajišniku.


Predratni mašinbravar Ahmet Hidić je 24. septembra 1992. zajedno sa oko 3.000 Bošnjaka protjeran iz Bosanskog Petrovca. Tri godine kasnije, nakon što se VRS povukla iz Petrovca uslijed ofanzive Armije BiH, vratio se u svoj rodni grad. U prostorijama napuštene zgrade opštine zapazio je "hrpe razbacane, rasturene dokumentacije". Shvatio je da te "hrpe" imaju "svoju namjenu i svrhu" i počeo da prikuplja i klasira dokumente.

Po ocjenu tužilaštva Haškog tribunala, kojem je Hidić predao svoju "zbirku", riječ je o značajnim dokazima o "smišljenoj, planiranoj i koordiniranoj politici etničkog čišćenja koju je 1992. sprovodila vlast SDS u opštini Bosanski Petrovac". Ahmet Hidić je na osnovu tih dokumenata u maju prošle godine svjedočio na sudjenju Radoslavu Brdjaninu, bivšem predsjedniku takozvane Autonomne regije Krajina, a u protekla dva dana i na sudjenju Momčilu Krajišniku, bivšem predsjedniku Skupštine Bosanskih Srba. Obojica su optuženi za genocid i saučesništvo u genocidu.

Tužilac Tomas Henis/Thomas Hannis je u dokaze uveo 45 dokumenata, a Hidića je ispitivao samo o četiri.

Prema zapisniku sa sastanka Kriznog štaba Petrovca u maju 1992. - sačinjen je spisak od 40 lica "muslimanske nacionalnosti koje treba izolovati", i s tim u vezi ukazano da su "kapaciteti gradskog pritvora za to premali". Zaključeno je da "do osposobljavanja zatvora u Kozilima (treba) sačiniti plan za hapšenje i privodjenje svih vojno sposobnih Muslimana, za koje se pretpostavlja da bi mogli nanijeti bilo kakvo zlo Srbima."

Da je atmosfera nesigurnosti i straha bila dio politike SDS, prema svjedoku Hidiću, govori i zapisnik sa 41 sjednice Kriznog štaba 30. juna 1992. Tada je konstatovano da se "Muslimani ponašaju kao da su ranjeni i žive u velikom strahu" i zaključuje da zato "treba još odredjen broj pohapsiti i izolovati, i uvesti im radnu obavezu jer će biti mnogo posla oko ljetine".

U trećem zapisniku sa sastanka istog tijela registrovana je "zabrinutost vojske što se sa Muslimanima ne postupa radikalnije" i donesena definitivna odluka o osnivanju zatočeničkog objekta "Kozila" u predgradju Bosanskog Petrovca. "U toj zgradi, koja je prije rata bila radničko odmaralište, permanentno je od početka jula do sredine septembra 1992. bilo zatočeno 50 do 60 Bošnjaka", rekao je svjedok.

U unakrsnom ispitivanju odbrana se interesovala u kojem službenom svojstvu je svjedok boravio u zgradi Skupštine Bosanski Petrovac i po čijem nalogu je sakupljao dokumente. Svjedok je rekao da ga je prelazna uprava zadužila za koordiniranje humanitarne pomoći i da je u tom svojstvu izvjesno vrijeme imao ured u opštini. Dokumente nije prikupljao ni po čijem nalogu, nego iz sopstvene zainteresovanosti da reflekse onog što se stvarno zbivalo izmedju aprila i septembra 1992. otkrije u zvaničnim spisima onih koji su u tom periodu bili na vlasti. Advokat Nikolas Stjuart/Nicholas Stewart je insistirao na mogućnosti da je svjedok sakupljao dokumente po nekom "višem nalogu", pa ga je pitao je da li je imao kontakte s bošnjačkom obavještajnom organizacijom AID. "Nikad", odgovorio je Hidić, "za tu organizaciju znam samo iz medija." S kojim ciljem je onda prikupljao dokumente, bilo je pitanje odbrane. "Ambicija mi je bila da u rukama imam dokazni materijal vremena u kojem smo živjeli", odgovorio je Ahmet Hidić.

Dijeljenje sadržaja