U nastavku sudjenja Momčilu Krajišniku svjedočio Mirzet Karabeg, koji je 1992. bio predsjednik Izvršnog odbora opštine Sanski Most, a potom zatvorenik u zatočeničkom objektu "Betonirka" i logoru Manjača


Ispitujući svjedoka Mirzeta Karabega na sudjenju Momčilu Krajišniku, tužilaštvo je kao dokazni predmet predočilo pismo šefa policije u Sanskom Mostu vojnom upravniku logora Manjača iz avgusta 1992., u kojem se, izmedju ostalog, navodi da su zatvorenici "operativno obradjeni". Na pitanje šta to znači, svjedok je rekao: "Tukli su nas, ponižavali, zlostavljali, kako bismo došli u situaciji da priznamo i ono što nismo uradili." Sa prostora Sanskog Mosta na taj način je "obradjeno" 960 osoba koji su, poslije iznudjivanja iskaza, poslati u logor Manjača.

Mirzet Karabeg je poslije prvih višestranačkih izbora u BiH bio predsjednik Izvršnog vijeća, a njegov prijatelj Vlado Vrkeš predsjednik opštine Sanski Most. Već početkom 1992., svjedočio je, bila je očigledna težnja poslanika SDS da formiraju zasebnu srpsku opštinu, a kasnije da cijelo to područje pripoje Autonomnoj regiji Krajina (ARK). Na pitanje zašto to čine, njegov tadašnji prijatelj, član SDS Vlado Vrkeš mu je "u četiri oka" rekao da zahtjev za pripajanjem ARK dolazi "odozgo", direktno od Brdjanina i Krajišnika.

Vrkeš mu je, takodje, rekao da će muslimanski i hrvatski poslanici morati prihvatiti zahtjeve SDS jer ih u suprotnom neće više moći štititi od "srpskih ekstremista". Ti "ekstremisti" su bili pripadnici Srpskih odbrambenih snaga (SOS), koji su već harali opštinom, zastrašujući, provocirajući i prijeteći. Ta paravojna grupa od 50 ljudi bila je, po riječima svjedoka, "produžena ruka zla", jer ju je finansirala SDS, da bi na terenu, izazivajući nesigurnost i strah, "dopunjavala" politiku vrha te partije da se nesrpsko stanovništvo iseli sa područja koja su proglasili svojim.

Karabeg je bio na funkciji do 20. aprila 1992. Tog dana se general Momir Talić, komandant Prvog krajiškog korpusa, tada još u sastavu JNA, sastao sa čelnim političkim ličnostima Sanskog Mosta. Bio je, po svjedokovoj tvrdnji, na riječima vrlo radikalan, osudio je ponašanje lokalnog rukovodstva SDS, rekao da će suzbiti aktivnost SOS, ukloniti barikade i učiniti sve da se situacija smiri. Svjedoku je čak dao broj telefona da mu se javi, ako bude bilo kakvih problema.

Bilo ih je već sutradan, kad su mu srpski policajci koje je poznavao, ali ne i njihove nove oznake, prepriječili put na ulazu u opštinu. Telefonirao je Taliću, koji je ljutito reagovao na takvo ponašanje policije. Medjutim, kad je tri dana kasnije, u televizijskom prenosu vidio Talića na nekoj svečanosti u Banja Luci u prvom redu, odmah do Karadžića i Krajišnika, znao je, kaže, "koliko je sati".

Po tom "satu", Mirzet Karabeg je 25. maja uhapšen, proveo je tri mjeseca u lokalnom zatvoru i zatočeničkom objektu "Betonirka", gdje je temeljno "operativno obradjen". Potom je poslan u logor Manjača, odakle je poslije dva mjeseca "razmijenjen".

U optužnici Momčilo Krajišnik se tereti za progone, "čija je namjera bila da se djelimično uništi nacionalna ili vjerska grupa bosanskih Muslimana i Hrvata" i dodaje: "Do najekstermenijih manifestacija te namjere došlo je u Bosanskom Novom, Brčkom, Ključu, Kotor Varoši, Prijedoru i Sanskom Mostu."

Dijeljenje sadržaja