Odbrana Vidoja Blagojevića ispitivanjem svjedoka Aleksandra Tešića, koji je u julu 1995. bio načelnik Vojnog odsjeka opštine Bratunac, nastoji dokazati da njihov branjenik nije mogao imati nikakve veze sa "evakuacijom" stanovništva iz srebreničke enklave

"Poslije par uvodnih rečenica o oslobadjanju Srebrenice, general Mladić je rekao da je potrebna hitna mobilizacija autobusa i šlepera, za danas ili najkasnije sutra, za prevoz najmanje 20.000 ljudi iz Potočara. Tako je rekao."

To je na sudjenju Vidoju Blagojeviću i Draganu Jokiću izjavio svjedok odbrane Aleksandar Tešić. On je u svojstvu načelnika Vojnog odsjeka Bratunca 12. jula 1992. bio na sastanku u komandi Bratunačke brigade, koji je sazvao sam komandant VRS, general Ratko Mladić. Glavna tema bila je "evakuacija" više od 20.000 žena, staraca i djece iz srebreničke enklave.

Zastupnik odbrane Michael/Majkl Karnavas je svjedoka upitao da li je Mladić u vezi s "evakuacijom" nekome izdao konkretno naredjenje. "Nije, ali on se nije šalio kad je to rekao", odgovorio je svjedok i dodao da je istog dana stigla naredba Ministarstva odbrane Republike Srpske, izdata po zahtjevu Glavnog štaba VRS za "mobilizaciju 50 autobusa". On lično je od Sekretarijata za narodnu odbranu iz Zvornika, odmah poslije sastanka, dobio pismeno "mobilizacijski poziv za autobuse i šlepere". Bratunac je raspolagao sa samo dva-tri autobusa. Jedan od njih je redovno saobraćao na liniji Bratunac-Beograd, a svi šleperi preduzeća "Vihor" bili su na nekom poslu u Srbiji. "Onaj autobus na liniji Bratunac-Beograd bio nam je jedini izvor prihoda, pa nismo mogli mnogo doprinijeti ovoj mobilizaciji", rekao je svjedok.

Odbrana Vidoja Blagojevića, komandanta Bratunačke brigade, koji je sa Draganom Jokićem, načelnikom inženjerije u Zvorničkoj brigadi, optužen za zločine u Srebrenici, želi da dokaže da njihov branjenik nije mogao učestvovati u "mobilizaciji autobusa" za deportaciju srebreničkog stanovništva. Uz pomoć ovog svjedoka, advokat Karnavas nastoji da dokaže da Blagojević nije mogao izdati direktna naredjenja za "angažovanje materijalno-tehničkih sredstva", to jest autobusa za "evakuaciju".

Ta "evakuacija" se, u optužnici, kvalifikuje kao prisilno premještanje stanovništva - zločin protiv čovječnosti.

Svjedok je rekao da je sâm, poslije sastanka sa Mladićem bio u Potočarima i uvjerio se da tu ima 20.000, a "možda i koja hiljada više" žena, staraca i djece. Njihov prevoz prema Kladnju i Tuzli, prema dokumentima koje je podnijela odbrana, organizovan je sa najvišeg nivoa.

Akciju je, prema riječima svjedoka, trebalo da realizuje Drinski korpus, ali je ona prevazilazila "mogućnosti samog korpusa i njegove pozadinske baze." Zato je na zahtjev Glavnog štaba VRS i po naredjenju Ministarstva odbrane angažovano 50 autobusa iz gotovo cijelog područja Republike Srpske, sa čim optuženi nije mogao imati nikakve veze.

Svjedok je uz to istakao da Blagojevića, kojeg dobro poznaje od školskih dana, nije tih "kritičnih dana" vidio ni na jednom sastanku, niti na bilo kojem mjestu u i oko Srebrenice. Svjedok se ne sjeća ni da ga je vidio na sastanku u sjedištu SDS u Bratuncu, 12. jula uveče, kad se javio Radovan Karadžić i preko "otvorenog telefona" čestitao svima za "oslobodjenje Srebrenice" i postavio Miroslava Deronjića za svog civilnog komesara u "oslobodjenom" gradu.

Dijeljenje sadržaja