Svjedok obrane, bivši predsjednik općinske vlade u Bratuncu Srbislav Davidović, tvrdi da optuženi Vidoje Blagojević nije “ni luk jeo ni luk mirisao” u dogadjajima u Srebrenici u julu 1995.


Vidoje Blagojević - koji je optužen za su-učesništvo u genocidu u Srebrenici - bio je “pogrešan čovjek, u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu” i nije “ni luk jeo, ni luk mirisao”, tvrdi svjedok njegove obrane. Bivši predsjednik općinske vlade u Bratuncu, Srbislav Davidović, tvrdi da “nikada nije čuo da je Blagojević imao udjela u bilo kakvim zlodjelima vezanim za Srebrenicu.”

Bivši komandant Bratunačke brigade VRS Vidoje Blagojević optužen je za zlostavljanja i ubojstva Bošnjaka na području odgovornosti njegove brigade. Medjutim, Davidović navodi da ga nije vidio u Bratuncu u danima nakon pada Srebrenice, kad su u grad dovezeni autobusi i kamioni sa zatočenim Bošnjacima, od kojih su neki ubijeni u osnovnoj školi, hangaru i drugim pritvorskim centrima, a ostali su streljani na drugim lokacijama.

Davidović je, kao predstavnik civilnih vlasti, bio jedan od sudionika sastanka generala Ratka Mladića s predstavnicima Bošnjaka u bratunačkom hotelu Fontana 12. jula 1995. “General je ponudio predstavnicima muslimanske strane da ostanu na tim prostorima i dao im garancije za slobodu kretanja i življenja. Ali oni su to odbili i tražili da odu u Tuzli i Kladanj”, kaže svjedok. On je, kako dodaje, tada “bio uvjeren” da se Bošnjacima neće ništa dogoditi i nije “ni u podsvijesti mislio” da će im netko nauditi.

Svjedok je kasnije, kako tvrdi, čuo “iz medija” da je “nestao veliki broj ljudi...pet, šest, sedam ili osam hiljada.” Čuo je i o ubojstvima po šumama, u mjestu Kravica, na području Zvornika, kao što je čuo i o kasnijem prekapanju masovnih grobnica. Tvrdi, medjutim, da se “ne sjeća od koga je to čuo.”

Na pitanje tužitelja da li bi danas vjerovao obećanjima Ratka Mladića, svjedok je, nakon odredjenog oklijevanja, odgovorio da “ne bi, jer nije uradio kako je dogovoreno.”

Davidović je po osvajanju Srebrenice bio zadužen da obezbjedi kruh i vodu za izbjeglice u Potočarima. On, medjutim, navodi kako nije vidio da su zatočenici zlostavljani, muškarci odvajani od žena i djece, kao ni da su im oduzimane stvari. Sljedećeg je dana u centru Bratunca vidio autobuse sa bošnjačkim zatočenicima, za koje je, kako navodi, “napunio više od 50 kanistera vode”. Kaže da nije znao za zlostavljanja zatočenika, no priznaje da je čuo da je u školi ostalo leševa.

Na pitanje tužitelja da li je ikoga obavijestio o onome što se dogodilo u Bratuncu ili pozvao UNPROFOR da zaštiti zarobljene, svjedok je odgovorio da nije. Na upit da li je ikoga izvijestio o prekapanju masovnih grobnica, kako bi pomogao da se tijela nadju, Davidović je ponovno odgovorio da nije, jer je o tome “samo čuo.”

Dijeljenje sadržaja