Opseg operacija provedenih u proljeće i ljeto 1992 u sjeverno-zapadnoj Bosni "zahtijevao je koordinaciju i kontrolu izmedju vojske, policije i političkih vlasti", navodi optužba u završnoj riječi na sudjenju Radoslavu Brdjaninu, optuženom za genocid i druge zločine nad Bošnjacima i Hrvatima.


Ubojstva, prebijanja i zatočavanja ne-srpskog stanovništva na području takozvane Autonomne regije Krajina (ARK), prema tužitelju, "nisu bila slučajna jer su izvršavana u svih trinaest općina" o kojima su se izvodili dokazi na sudjenju Radislavu Brdjaninu, bivšem šefu Kriznog štaba ARK.

Tužiteljica Joanna Korner/Džoana je drugog dana svoje završne riječi ukazivala na to da je "opseg operacije (provedene u proljeće i ljeto 1992 u sjeverno-zapadnoj Bosni) bio takav da je zahtijevao koordinaciju i kontrolu izmedju vojske, policije i političkih vlasti." Prema tužiteljstvu, "vojska i policija Bosanskih Srba nisu djelovali u vakuumu, već u suglasnosti s političkim organima." Sukladno tom stavu, tužiteljstvo tereti tadašnjeg predsjednika regionalne vlasti Brdjanina za genocid i druge zločine nad Bošnjacima i Hrvatima. Posebno su spomenuti Brdjaninovi "ratnohuškački govori" koji su, kao oblik propagande, služili da "uvjere obične Srbe da su im bošnjački i hrvatski susjedi prijetnja."

Korner je citirala niz dokumenata izdanih na regionalnom i općinskim nivoima, a koji, prema optužbi, dokazuju da je Brdjaninov regionalni Krizni štab sa sjedištem u Banja Luci izdavao uputstva za akcije na terenu i o njima primao izvještaje. Odbacujući tvrdnje obrane da su općinski štabovi, poput onog u Prijedoru, djelovali "spontano i nezavisno" od regionalnih vlasti u Banja Luci, tužiteljica Korner je ustvrdila da obrazac zločina (od otpuštanja ne-Srba, preko ubojstava i zatočavanja do prisilnog transfera) koji se ponavljao u svim općinama ukazuje na "metodičku i sistematsku prirodu zločina."



Fotografije