Kapetan Mark Bower naveo je da su se na mjestima najžešćih sukoba ABiH i HVO mogla naći tijela poginulih mudžahedina, dok su neki i zarobljeni. - Činilo se da je 7. muslimanska brigada, zajedno s mudžahedinima, "glavna borbena snaga" - Obrana tvrdi da strani borci nisu bili pod kontrolom 3. korpusa ABiH


Kroz iskaze tri britanska pripadnika UNPROFOR, tužitelj na sudjenju za zločine u srednjoj Bosni je protekle sedmice nastojao dokazati da su mudžahedini bili u sastavu Armije BiH, te da, u skladu s tim, bivši zapovjednik 3. korpusa Enver Hadžihasanović i komandant 7. muslimanske brigade Amir Kubura snose zapovjednu odgovornost za zlodjela stranih boraca.

U prvom dijelu postupka optužba je, kroz iskaze žrtava i očevidaca zločina, prezentirala dokaze o ubojstvima Hrvata i Srba u srednjoj Bosni koja su, prema svjedocima, počinili mudžahedini. Dokazi su se odnosili, medju ostalim, na ubijanja zatočenika u Bikošama, Miletićima i u području Orašca. Nakon toga, tužitelj je kroz iskaze tri medjunarodna svjedoka s vojnim iskustvom, prešao na izvodjenje dokaza o položaju i ulozi mudžahedina u vojnoj strukturi 3. korpusa Armije BiH.

Sva tri svjedoka - major Kent-Payne te kapetani Cameron Kaggill i Mark Bower, bili su suglasni u procjeni da su mudžahedini korišteni kao udarna snaga u napadima koje je 3. korpus pokretao u ljeto 1993. u sjevernom dijelu Lašvanske doline. Kapetan Mark Bower/Bauer naveo je da su se na mjestima najtežih sukoba ABiH i HVO mogla naći tijela poginulih mudžahedina, dok su neki tu i zarobljeni. "Uvijek su bili tamo gdje su najžešće borbe", kazao je Bower dodajući da se činilo da je 7. muslimanska brigada, zajedno s mudžahedinima, "glavna borbena snaga za pojačanje akcija proboja." Svjedok je zaključio "da se to dogodilo previše puta" i bilo "previše koordinirano" - da bi bilo "slučajno."

Prema Boweru, ti "dobro opremljeni" i "krajnje samouvjereni" strani borci bili su "element 7. muslimanske brigade", kojom je zapovijedao optuženi Kubura, a ta je brigada, prema optužbi, bila podredjena komandi Hadžihasanovićevog 3. korpusa, stacioniranog u Zenici.

Obrana odbacuje te zaključke i navodi kako postoji dokaz da 3. korpus nije kontrolirao mudžahedine. Naime, Hadžihasanović je u junu 1993. , kad su počinjeni navedeni zločini mudžahedina, uputio svojoj višoj komandi pismo tražeći dopuštenje da poduzme mjere za stavljanje mudžahedina pod kontrolu. To je pismo 14. juna stavio na uvid UNPROFOR-u, što je i potvrdjeno u vojnim izvještajima pripadnika BritBata. Obrana tvrdi da je viša komanda ABiH nakon toga počela poduzimati mjere da se strani borci stave pod kontrolu ili da, u protivnom, napuste srednju Bosnu. Takve mjere bi značile da je Hadžihasanović ispunio svoje dužnosti komandanta da spriječi buduće zločine nad ne-muslimanskim stanovništvom.

UNPROFOR, medjutim, nije bio uvjeren u efikasnost Hadžihasanovićevog apela. U vojno-obavještajnom izvještaju od 23. juna 1993., BritBat navodi da 3. korpus i dalje koristi "taktičku vrijednost" mudžahedina, te da je Hadžihasanovićevo pismo "možda samo retorika" i pokušaj da se "odvrati kritika s 3. korpusa."

Problem komande nad mudžahedinima jedno je od ključnih pitanja na ovom sudjenju. Tužitelj će, u preostala dva mjeseca svog dokaznog postupka, izvoditi još dokaza o komandnoj strukturi Armije BiH u srednjoj Bosni. Obrana tek priprema svoj dokazni postupak tokom kojeg će morati uvjeriti suce da su optuženi poduzeli sve razumne mjere da taj problem riješe.

Dijeljenje sadržaja