Britanski pripadnik UNPROFOR-a koji je organizirao pokop žrtava ubijenih u selu Miletići u aprilu 1993. godine, potvrdio je u svom svjedočenju pred Tribunalom da su žrtve bile mučene.


Britanski pripadnik UNPROFOR-a koji je organizirao pokop žrtava ubijenih u selu Miletići, potvrdio je u svom svjedočenju pred Tribunalom da su žrtve bile mučene. Zločin u Miletićima, kod Travnika, dio je optužnice protiv generala Envera Hadžihsanovića, bivšeg zapovjednika 3. korpusa Armije BiH i brigadira Amira Kubure, koji je 1993. zapovijedao 7. muslimanskom brigadom.

Britanski oficir Ange Kudzewinski/Anže Kuževinski obišao je Miletiće 26. aprila 1993, dva dana nakon akcije snaga Armije BiH na tom području. Od jedne starice iz sela tada je saznao da su mudžahedini izdvojili nekoliko vojno sposobnih Hrvata te su ih mučili i ubili u jednoj kući u selu. Kudzewinski je obišao tu kuću:

"Na kauču su bile velike fleke, velike količine tamnocrvene krvi, kose, komadi kostiju rasutih po podu i po kauču. Po jastucima je bilo rupa...vjerojatno su korišteni da zaguše pucnjeve", ispričao je svjedok.

Nakon povratka u bazu u Vitezu, svjedok je nadredjene izvijestio o tome šta je vidio i odlučeno je da sutradan ponovo posjeti Miletiće, s pojačanjem i sa sanducima i križevima, kako bi se tijela sahranila. Tog dana je prvi put vidio tijela, koja su ležala u jednoj drugoj kući. Prva žrtva koju je vidio imala je "tijelo okrenuto na pogrešan način", oštećene laktove i koljena i "prsti okrenute unazad". Druga dva tijela koja je vidio iz blizine imala su vratove prerezane tupim predmetom.

Nakon sto su žrtve stavili u sanduke i raspitali se za njihova imena, krenuli su u Guču Goru gdje su obavili sahranu sa dva lokalna svećenika.

O dogadjaju u Miletićima već su svjedočili mještani tog sela, a ovo je prvi iskaz jednog pripadnika UNPROFOR-a o tom zločinu.

Hadžihasanoviću i Kuburi tužitelj stavlja na teret zločine mudžahedina jer su se oni, - kako navodi optužba - borili u okviru snaga 3. korpusa i 7. muslimanske brigade. Obrana optuženih, medjutim, dokazuje da mudžahedini nisu bili pod kontrolom te da zapovjednici u Armiji BiH ne mogu biti zapovjedno odgovorni za djela tih stranih boraca.

Dijeljenje sadržaja