Zvanični zapisnici sa zasjedanja najviših organa RS, po svjedočenju eksperta tužilaštva Patrika Trejnera, dotiču se gotovo svih tačaka optužnice protiv Momčila Krajišnika


"Ako smo odlučili da je ovo Republika Srpska, ona je srpska, pa je i državljanstvo srpsko. Ne postoje druge nacionalnosti, nego samo vjera."

Tako je Momčilo Krajišnik u novembru 1992. presjekao skupštinsku diskusiju o Zakonu o državljanstvu, nakon što su neki poslanici izrazili zabrinutost predloženim nacrtom po kojem "osoba rodjena na teritoriji RS ima i njeno državljanstvo". Prema interpretaciji tadašnjeg ministra za prostorno planiranje Milojevića, to bi moglo da znači "da i svi Muslimani i Hrvati, koji su protjerani, imaju državljanstvo RS".

Sredinom devedesetih, na početku rada Haškog tribunala, njegov prvi glavni tužilac Ričard Goldston/Richard Goldstone je često isticao da oni koji su planirali i naredili zločine u bivšoj Jugoslaviji - za razliku od nacističkih lidera kojima je sudjeno u Nirnbergu - nisu za sobom ostavili "papirni trag": pisane dokumente u kojima otkrivaju svoje namjere i planove. Nije bio sasvim u pravu: u medjuvremenu je tužilaštvo Tribunala došlo u posjed mnoštva dokumenata, uglavnom povjerljivog karaktera, iz kojih se jasno vide namjere i planovi političkog i vojnog vodjstva bosanskih Srba.

Na osnovu tih dokumenata ekspert tužilaštva Patrik Trejner/Patrick Treanor je sačinio "Izvještaj o rukovodstvu SDS 1990-1992", koji je proteklih dana prezentiran na sudjenju Momčilu Krajišniku. Medju tim dokumentima posebno su, po Trejneru, značajni zapisnici sa zatvorenih sjednica Skupštine bosanskih Srba, Predsjedništva i vlade RS.

Na primjer, na sjednici vlade RS od 17. oktobra '92. ministar pravosudja i uprave Momčilo Mandić podnio je izvještaj o "situaciji u logorima i sabirnim centrima". Zaključeno je da su "postojeći centri i logori nelegalni i da moraju biti raspušteni što je mogućno prije". Zatim, krajem novembra '92., Predsjedništvo RS razmatra zahtjev patrijarha Srpske pravoslavne crkve Pavla da iz logora Manjača bude pušten zatočenik Elvir Kesedžić. Ta dva dokumenta, prema ekspertu tužilaštva, pokazuju da su pitanja logora bila u domenu vlade, a amnestija zatočenika u nadležnosti Predsjedništva RS, čiji je član bio optuženi Krajišnik.

Uloga Momčila Krajišnika kao predsjednika Skupštine, prema svjedoku Trejneru, nije se svodila samo na otvaranje i zatvaranje sjednice. Optuženi je usmjeravao diskusije, veoma često i sâm u njima učestvovao ili komentarisao pojedina izlaganja, vodeći računa da se na kraju poslanici izjasne "onako kako se od njih očekuje", a kako je prethodno dogovoreno u najužem vrhu SDS.

Na kraju sedmodnevnog svjedočenja, Trejner je naveo i nekoliko zapisnika sa skupštinskih zasjedanja poslije perioda koji pokriva optužnica protiv Krajišnika (sredina 1991. - kraj 1992). Na sjednici održanoj 8. januara.1993. debata o mirovnim pregovorima u Ženevi koncentrisala se na "nemogućnost da različite zajednice žive zajedno". Poslanik Radić iz Ilijaša, kako piše u zapisniku, je rekao: "Ne znam pod kakvim uslovima bismo sada mogli da živimo zajedno. Nanijeli su nam toliko zla, ali ni mi njima nismo manje."

Krajišnik rezimira diskusiju, naglašavajući da medjunarodnoj zajednici treba objasniti da "mi nismo isto što i oni", da su Muslimani kao nacija "komunistička tvorevina", da "mi tu umjetnu naciju ne prihvatamo, pošto su oni sekta, grupa ili partija turskog porijekla". Istakavši da su "oni nevjernici, nacija koja nije nacija, koja bi htjela biti nacija, ali nema argumenata za to", Krajišnik je pozvao poslanike da se "glasanjem izjasne o tome". Ovako je, zatim, saopštio rezultat glasanja : "Jednodušno smo prihvatili da su Muslimani nacija koju su izmislili bivši gospodari."

Mirovni pregovori pod pritiskom medjunarodne zajednice su nastavljeni cijele te godine, a uporedo s njima i debate u Skupštini bosanskih Srba. Na sjednici od 28. avgusta 1993., Krajišnik je, rezimirajući diskusije poslanika koji su od reda zahtijevali da se u tim pregovorima insistira na etnički čistim teritorijama, prema zapisniku, rekao: "Najveća tragedija će biti ako Muslimani prihvate da žive s nama. Mi bismo u tom slučaju izgubili našu državu. To ne možemo dopustiti."

Krajišnik nije optužen zbog onog što je govorio na javnim ili tajnim sjednicama Skupštine ili Predsjedništva RS, već zbog onoga što su snage koje su mu bile podredjene činile "na terenu", kako bi osigurale da se ostvari SDS-ova vizija srpske države na etnički čistim teritorijama, bez "umjetnih nacija", "nevjernika" i "sekti".

Dijeljenje sadržaja