Analizom zapisnika i dokumenata sa sjednica najviših tijela RS, ekspert tužilaštva Patrik Trejner dokazuje da je Momčilo Krajišnik, imao kontrolu i nad oružanim snagama bosanskih Srba i da je "znao ili morao da zna" za zločine navedene u optužnici


U analizi rada proširenog Predsjedništva Srpske republike BiH, ekspert tužilaštva Patrik Trejner/Patrick Treaner je ustanovio da je Momčilo Krajišnik, bio jedini član tog organa koji nije izostao ni sa jedne sjednice. Navodjenjem tačaka dnevnog reda tih sjednica i ukazivanjem na dijelove zapisnika, Trejner je dokazivao da je Krajišnik bio potpuno informisan o vojnoj situaciji i aktivnostima JNA, naoružanih snaga bosanskih Srba koje će se transformirati u Vojsku RS i dobrovoljačkih jedinica. Bio je obaviješten i o zločinima koje su te snage počinile, kao i o osnivanju logora za nesrpsko stanovništvo BiH. Ista pitanja bila su i na dnevnom redu zasjedanja Skupštine bosanskih Srba, čiji je predsjednik bio optuženi Momčilo Krajišnik.

Na sjednici Skupštine od 24. jula 1992. Krajišnikov zamjenik Milanović je, prema zapisniku koji je citirao Trejner, "rekao da bi se Skupština morala pozabaviti problemom zarobljenika i zatočenika, kojih ima stotinu hiljada".

Taj problem je, prema svjedoku, razmatralo i Predsjedništvo Srpske Republike BiH na više sjednica. Prema zapisniku od 6. avgusta, Predsjedništvo je upoznato sa izvještajem "Komisije za istraživanje ratnih zločina počinjenih u SRBiH i bivšoj BiH", u kojem se izmedju ostalog kaže da su zarobljenici podijeljeni u tri kategorije. U prvoj su oni koji su zarobljeni na frontu, u drugoj oni koji su učestvovali u naoružavanju, a u trećoj - oni koji su pomagali u finansiranju "Alijine vojske." Ta tema je ponovo na dnevnom redu na Predsjedništvu Srpske Republike BiH 8. avgusta, kao i na sjednici vlade 19. avgusta '92, kad je razmotren izvještaj o situaciji u "sabirnim centrima i drugim zatočeničkim objektima u Autonomnoj regiji Krajina" (ARK).

Tema logora je u to vrijeme, prema zapažanju Trejnera, "već postala javna, pa je poslanik Marinko Kontić, zahtijevao da se ona stavi na dnevni red Skupštine bosanskih Srba". Prijedlog, koji je ovaj poslanik ponovio i na sljedećoj sjednici u Banja Luci 12. avgusta, nije prihvaćen. Rasprava je odložena, ali je na toj banjalučkoj sjednici usvojena promjena Ustava i imena SR BiH u Republika Srpska (RS).

Trejner, dalje, navodi da se 28. avgusta vlada RS bavila "pitanjem zarobljenika i mjerama koje treba preduzeti". Donesena je odluka da se u vezi s tim za sutradan zakaže sastanak u Banja Luci, kako bi se "postigao sporazum o raspuštanju sabirnih centara, u skladu sa odlukama Londonske konferencije, da se obavijesti javnost i to iskoristi za propagandne svrhe".

General Ratko Mladić je često prisustvovao sjednicama Predsjedništva i podnosio izvještaje o vojnoj situaciji. Prema zapisniku sa sjednice od 9. oktobra 1992., kojom je, u odsustvu Radovana Karadžića i Biljane Plavšić, predsjedavao Momčilo Krajišnik, optuženi je zahtijevao od Ratka Mladića da podnosi takve izvještaje svaki dan. U jednom presretnutom telefonskom razgovoru mnogo ranije, 27. maja 1992, Krajišnik i Mladić pominju "nasilja i pljačke", koje su počinile snage bosanskih Srba. U optužnici protiv Momčila Krajišnika se, izmedju ostalog, kaže da je on "znao ili je bilo razloga da zna da se njegovi podredjeni spremaju počiniti ili da su već počinili krivična djela za koja se tereti".

Trejnerovom analizom zvaničnih dokumenata najviših organa Republike Srpske tužilaštvo nastoji da dokaže da je optuženi i te kako znao šta su počinili njegovi potčinjeni, a nije preduzeo "nužne i razumne mjere da spriječi takva djela niti da kazni počinioce".

Dijeljenje sadržaja