Home



RASELJAVANJE, NASELJAVANE I SRPSKA VEĆINA




U unakrsnom ispitivanju Vojina Šuše, tužilac ukazuje da je u SAO Istočna Slavonija a potom i Republici Srpska Krajina sprovođena politika raseljavanja hrvatskog i naseljavanja srpskog stanovništva kako bi se uspostavila "teritorija sa srpskom većinom". "Nije bilo bitnog menjanja sastava stanovništva", odgovara Šuša

Vojin Šuša, svjedok odbrane Gorana Hadžića Vojin Šuša, svjedok odbrane Gorana Hadžića

Na suđenju bivšem predsedniku vlade SAO Istočna Slavonija Goranu Hadžiću nastavljeno je unakrsno ispitivanje Vojina Šuše nekadašnjeg ministra pravde te vlade. Tužilac Metju Olmsted/Matthew je tvrdio da je u SAO Istočna Slavonija a potom i Republici Srpska Krajina tokom 1992. i 1993. sprovođena politiku raseljavanja hrvatskog i naseljavanja srpskog stanovništva s namerom uspostavljanja "teritorije sa srpskom većinom". Šuša je odgovorio da je na tom prostoru i ranije "u većem delu bila srpska većina" i da se "nije tako bitno izmenio sastav" stanovništva.

Tužilac je ukazao da su Srbi iz Zapadne Slavonije dolazili u Beli Manastir, Ilok i druge gradove u zapadnom Sremu jer su im na tom području bili obezbeđeni smeštaj i zaposlenje. U prilog toj tvrdnji, tužilac je predočio dva dokumenta u kojima se navodi da su i Srbima iz Srbije koji su se borili na području SAO SBZS dodeljene hrvatske kuće za stanovanje. Po Šuši, kuće je trebalo dodeliti na privremeno korišćenje samo izgnanim i prognanim licima, dok su Srbi iz Srbije, kaže, dobili stanove "verovatno od vojske". Prema vojnim dokumentima koje je tužilac predočio JNA je "savetovala" Hadžićevoj vladi da imenuje organe koji će biti zaduženi za smeštaj srpskih izbeglica iz zapadne Slavonije u kuće raseljenih Hrvata. Šuša kaže da je predočeni dokument "političko pismo u rangu pamfleta" i dodaje da je JNA u to vreme sama uselila nekoliko stotina objekata te da nije dozvoljavala vladi da radi njen posao.

Po narednom dokumentu tužilaštva lokalne vlasti sela Mohovo su u februaru 1992. godine tražile od vladinog Komiteta za izbeglice dozvolu za "uklanjanje neželjenih Hrvata zbog njihove veze sa pripadnicima Zbora narodne Garde". U odgovoru Komiteta koji je predvodio Šuša se navodi da lokalne vlasti imaju "sva ovlašćenja da odlučuju koji stanovnici mesne zajednice mogu živeti na njihovom području" i dodaje se da vlada srpske oblasti nije donela propise koji omogućavaju proterivanje hrvatskog stanovništva zbog njihove nacionalnosti. Po tužilaštvu, Šuša je znao da je bilo u toku proterivanje hrvatskog stanovništva i znao je da će se vlada "naći u problemu ako se razotkrije njena politika". Šuša je odgovorio da se tu "nije radilo o klasičnom iseljavanju već potrebi ljudi da napuste Mohovo iz različitih, ponekad i ekonomskih razloga". "Mi nismo nikoga proterivali", rekao je Šuša. Pozivajući se na isti dokument, tužilac je takođe ukazao da je stav vlade bio da se lokalnim vlastima prepusti da odluče da li će Hrvate proglasiti "neprijateljima" i oduzeti im imovinu. Šuša tvrdi da je to bio slučaj samo u selu Mohovo".

Bivši ministar pravde je potvrdio da je, po odlasku Hrvata, njihova imovina dodeljena Srbima. Negirao je, međutim, sugestiju tužilaštva da Hrvati nisu imali čemu da se vrate jer ih je u SAO Istočna Slavonija čekao "pritvor, krivično gonjenje i deportacija". Šuša kaže da je hrvatska imovina dodeljena Srbima samo na "privremeno korišćenje" te da su hrvatske kuće tako "sačuvane od paljevine". Iskaz svedoka nastavlja se sutra.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 647

"SABIRNI CENTRI" : U logoru sigurnije, na liniji fronta zabavnije
ČEMU SLUŽE BRANIOCI: Pacifističko opravdanje za ubijanje neprijateljskih civila
"NEĆU KUĆI": Zoran Žigić ne želi da se vrati u Republiku Srpsku