Informišući da će Haški sud sutra izreći kaznu Milomiru Stakiću, pariški mediji ukazuju na značaj te presude za prijedorske povratnike


"Očekujemo s nestrpljenjem tu presudu. Od velikog je značaja da Haški sud potvrdi da je genocid zaista sprovodjen u našem kraju", navodi radio Frans-Enter/France-Inter riječi Anela Ališića, čija porodica je 1992. prognana iz Prijedora, a ujak bio zatočenik Omarske. "Takva presuda Milomiru Stakiću bi za žrtve imala značaj priznanja njihovih patnji i omogućila bi im da nastave ovdje da žive", rekao je ovaj prijedorski povratnik, a citirao pariški radio, navodeći da se, prema podacima službi Visokog predstavnika za BiH, objavljenim u novembru prošle godine, u ovaj kraj vratilo 10.000 prognanih.

U komentaru taj radio dodaje da bi presuda za genocid potvrdila argumente da je u prijedorskom kraju realizovana isplanirana kampanja etničkog čišćenja i tako Srebrenica ne bi bila jedino mjesto u Bosni i Hercegovini, gdje je ta činjenica na Haškom sudu dokazana.

Po kvalifikaciji genocida u optužnici do sada je osudjen (na 46 godina) samo general Radislav Krstić, okrivljen za odgovornost za masakr u Srebrenici, navodi se u osvrtu agencije Frans-pres/France-presse (AFP), koji prenose informativne emisije francuskih radija. Bivši ljekar, sada 41-godišnji Milomir Stakić mogao bi biti drugi, ako sud prihvati argumentaciju tužilaštva da je odigrao "ključnu ulogu" u etničkom čišćenju regiona, to jest "ubijanju, progonu i interniranju hiljada civila u logore u blizini Prijedora". Za to je osnovni dokaz da je doktor Stakić u to vrijeme (od maja do kraja 1992. godine) bio predsjednik Kriznog štaba Prijedora, "institucije koju su osnovali srpski nacionalisti nakon što su zbacili legalno izabrane multietničke lokalne vlasti".

AFP i informativne emisije pariških radija navode da je cijeli svijet bio svjedok situacije u prijedorskoj opštini kad su u avgustu 1992. emitovani šokantni televizijski snimci iz logora Trnopolje, Keraterm i Omarska, koji su potvrdili da politički i vojni šefovi bosanskih Srba, na prvom mjestu Radovan Karadžić i Ratko Mladić, zaista i realizuju politiku etničkog čišćenja. U Prijedoru je uoči rata 43% stanovništva bilo muslimanske nacionalnosti, a krajem rata ni jedan procenat, naveo je AFP, a prenijelo više pariških radija.

Po tužiocu Nikoli Kumdžanu/Nicolas Koumjian, Milorad Stakić je učestvovao u tim zločinima "strašnih razmjera", logistički pomažući onima koji su ih počinili, to jest paramilitarcima, vojsci, policiji i srpskim civilima. Zbog toga ga je optužio za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine i, u završnoj riječi u aprilu, zatražio najtežu kaznu koja može da se izrekne u Haškom tribunalu - doživotni zatvor.

Odbrana je zatražila oslobadjajuću presudu, tvrdeći da Stakić - pošto je bivša JNA u to vrijeme odlučivala o svemu u prijedorskoj opštini - nije "raspolagao nikakvom realnom vlašću niti imao ikakvog autoriteta".

Navodeći te činjenice, AFP, čiji osvrt djelomično prenose pariški audiovizuelni mediji, u zaključku još jednom naglašava značaj koji će odluka Haškog suda imati za žrtve etničkog čišćenja u prijedorskom kraju. Odluka je izuzetno delikatna, pošto je genocid najteži zločin na skali inkriminacija u statutu Haškog suda, ali ga je i najteže dokazati. Na sudijskom vijeću je da ocijeni da li su dokumenti i usmene izjave, predočeni u dokaznom postupku, dovoljan dokaz za genocidne namjere optuženog ili ne, kaže se na kraju osvrta AFP.

Dijeljenje sadržaja