Bivši predsjednik Izvršnog odbora novo Sarajevo na suđenju Ratku Mladiću svjedočio da nije bilo progona i diskriminacije nesrpskog stanovništva na području te opštine. Muslimani i Hrvati su redovno dobijali penzije, humanitarnu i zdravstvenu pomoć, ali su se uprkos tome – iz razloga koji svjedok nije precizirao – ponašali "bojažljivo". Kako je došlo do razmjene stanovništva u novembru 1992. godine?

Branko Radan, bivši predsjednik Izvršnog odbora Novo Sarajevo je svjedočeći u odbranu Ratka Mladića negirao optužbe za progon i diskriminaciju nesrpskog stanovništva u toj opštini. U izjavi koju je dao Mladićevoj odbranisvjedok je, između ostalog, naveo da su srpski organi vlasti Novog Sarajeva na početku rata zauzele stav da se ne smije vršiti nikakva diskriminacija a posebno tortura ili zlostavljanje nesrpskog dijela stanovništva. "Naprotiv, svima je garantovana bezbjednost."

U srpskom dijelu Novog Sarajeva je, po riječima svjedoka, ostalo oko 2.000 Muslimana i između 300 i 400 Hrvata koji su redovno dobijali penzije, humanitarnu pomoć i zdravstvenu zaštitu. Dešavalo se da su "pojedinci" na nezakonit sticali imovinu ali su je neki, na intervenciju opštinskih vlasti, vraćali. Na sudijsko pitanje ko su bili ti "pojedinci", Radan je rekao da se uglavnom radilo o Srbima koji su nezakonito prisvajali imovinu "drugih", dok su se Muslimani i Hrvati "bojažljivo" ponašali.

Na Grbavici je, priznaje Radan, djelovala grupa od devet ljudi na čelu sa Veselinom Vlahovićem Batkom koja je "pravila probleme" ne samo Muslimanima i Hrvatima, već i Srbima, ali su oni uz pomoć civilne i vojne policije uklonjeni. Svjedokova izjava da problematična grupa "nije izdržala duže od dvije, tri godine" privukla je pažnju sudije Orija/Orie koji je od svjedoka tražio da pojasni kada su oni zaista otišli iz opštine.

Odgovarajući na to više puta postavljeno pitanje Radan je ponavljao da je Batko "prvi put" otišao krajem 1992. godine, i da se poslije vratio ali nije mogao precizirati kada su on i ostali, i da li su uopšte, "otišli da se ne vrate".

Sudije su, također, insistirale da svjedok objasni paragraf iz izjave u kojem je naveo da je u drugoj polovini 1992. godine "došlo do razmjene kad su Srbi, preko Vrbanja Mosta, u 15 do 20 autobusa izašli iz Sarajeva". Za razliku od onoga što je naveo u izjavi Radan je u sudnici tvrdio da se nije radilo o razmjeni. Izlazak Srba iz Sarajeva 15. novembra je, po njegovim riječima, odgovor druge strane na "čin dobre volje" srpske strane od 30. septembra kada su Muslimani "prešli" sa Grbavice u Sarajevo. Radilo se o "komšijskom dogovoru" između srpskih i muslimanskih stanovnika koji su živjeli u blizini linije fronta, a koji "nije imao nikakve veze sa vlastima".

Pošto je Radan u glavnom iskazu tvrdio da se Srbi, za razliku od Muslimana i Hrvata, nisu spremali za rat tužiteljica Kamila Bajbls ga je u prvom dijelu unakrsnog ispitivanja suočila sa dokazima tužilaštva koji govore suprotno. Prema jednom od predočenih dokumenata JNA je 1991. godine obučavala i naoružavala članove SDS tako da je do 11. maja 1992. godine, kako je Ratko Mladić zabilježio u svom ratnom dnevniku, bilo naoružano 69.000 Srba.

Tužilaštvo će unakrsno ispitivanje Branka Radana nastaviti sutra.

Dijeljenje sadržaja