Na suđenju Ratku Mladiću tužilaštvo je u unakrsnom ispitivanju Branka Radana, bivšeg predsjednika Izvršnog odbora srpske opštine Novo Sarajevo, ukazivalo na nesklad između dokumentarnih dokaza i načina na koji je svjedok opisao položaj nesrpskog stanovništva u toj opštini, što nije promaklo ni sudijama

U unakrsnom ispitivanju Branka Radana, bivšeg predsjednika Izvršnog odbora srpske opštine Novo Sarajevo, tužilaštvo je ukazivalo na dokumenta i druge dokaze koji su u suprotnosti sa svjedokovom tvrdnjom da se "Srbi nisu spremali za rat". Prema jednom od predočenih dokumenata, JNA 1991. godine intenzivno obučavala i naoružavala članove SDS, tako da je do 11. maja 1992. godine, kako je to u svom ratnom dnevniku zabilježio Ratko Mladić, bilo 69.000 naoružanih Srba.

Tužiteljica Kamila Bajbls/Camille Biblesje svjedoka suočila i sa izvještajem komande Četvrte vojne oblasti JNA od 20. marta 1992. godine u kojem se izričito navodi da su "rukovodstvo srpskog naroda i Srbi u cjelini spremni za rat". Ona je, pored ostalog, ukazala i na osnivanje srpskih kriznih štabova 1991. godine. Na pitanje da li je moguće da su se Srbi zapravo spremali za rat ali da on s tim nije bio upoznat, Radan je odgovorio potvrdno. Da je za to znao, rekao je svjedok, i sam bi se uključio u te aktivnosti.

Tužiteljica je, također, ukazala da položaj Muslimana i Hrvata u dijelu opštine pod srpskom kontrolom nije bio tako idiličan kako ga je svjedok opisao u izjavi. Tokom tog dijela rasprave sudije su zatražile od Radana identifikuje devetoricu ljudi na čelu sa Veselinom Vlahovićem zvanim Batko, koji terorisali nesrpsko stanovništvo Grbavice, ali je svjedok rekao da se sjeća još samo dvojice i to po nadimcima "Cepter" i "Krompir". Tužilaštvo je sugerisalo da je srpsko rukovodstvo znalo za zločine te grupe, ali nije ništa preduzelo po tom pitanju. Radan se saglasio da akcija protiv te grupe "nije bila željena".

Optužba je, dalje, ukazivala da je svjedok netačno opisao razloge i okolnosti pod kojima je nesrpsko stanovništvo 30. septembra 1992. godine otišlo iz područja opštine pod srpskom kontrolom. Na zasijedanju srpske Skupštine 14. septembra 1992. godine Mladić je u svoj dnevnik zabilježio riječi dr. Mitra Miljanovića sa Pala koji je rekao da na Grbavici ima 60 posto Muslimana i da na njih treba primijeniti "princip retorzije". Posto je Radan ponovio tvrdnju da se radilo o "komšijskom dogovoru", tužiteljica ga je suočila sa izvještajem srpske novinske agencije (SRNA) koja je1. oktobra 1992. godine, pozivajući se na izjave čelnika opštine, prenijela da je nesrpsko stanovništvo "protjerano" od strane određenih grupa koje su "samostalno" djelovale.

Da Radanov "gotovo idiličan prikaz" položaja nesrpskog stanovništva na Grbavici nije u skladu sa prezentiranim dokazima nije promaklo ni sudijama koji su od svjedoka zatražili pojašnjenje. Radan je rekao da je bio rat i da se u takvim uslovima niko nije mogao lagodno osjećati. Ostao je, međutim, pri svojoj tvrdnji da se u slučaju odlaska Muslimana sa Grbavice 30. septembra 1992. godineradilo o "komšijskom dogovoru", a ne protjerivanju.

Nakon što je iskaz Branka Radana zaključen na klupu za svjedoke je pozvan Nikola Mijativić, bivši načelnik štaba Ilidžanske brigade Sarajevsko-romanijskog korusa VRS.

Dijeljenje sadržaja