Izvođenje dokaza odbrane bivšeg komandanta Glavnog štaba VRS počelo osporavanjem optužbi za artiljerijski i snajperski teror nad Sarajevom. Prvi svjedok, Mile Sladoje, tvrdi da je njegov bataljon imao "stalno naređenje" da samo "uzvraća" na vatru iz grada, i to samo ako su "ciljevi uočljivi". U unakrsnom ispitivanju, svjedok nije vidio nikakav konflikt između tog "stalnog naređenja" i naredbe iz jula 1995. godine da se zbog problema VRS na trnovskom ratištu i kod Goražda... "uzvrati" paljbom po Sarajevu

Dokazni postupak odbrane Ratka Mladića otvoren je danas iskazom Mileta Sladoja, zamjenika komandanta Nedžarićkog bataljona Sarajevsko-romanijskog korpusa. Taj bataljon je, po pisanoj izjavi svjedoka čiji je sažetak pročitao branilac Miodrag Stojanović, tokom cijelog rata imao "stalno naređenje da se vatra može otvarati samo kao odgovor na protivničku vatru i samo na uočene ciljeve". Srpske snage u Nedžarićima su vršile samo "odbrambena" dejstva i "nikada", tvrdi svjedok, nije primio ni izdao naređenje da se otvori vatra po civilima.

Sladoje je negirao da su srpske snage u Nedžarićima odgovorne za artiljerijski incident iz optužnice u kojem je 22. januara 1994. godine na Alipašinom polju ubijeno šestoro djece i ranjeno još pet. U pisanoj izjavi odbrani i odgovarajući na pitanja branioca, Sladoje je naveo da su granate na Alipašino polje ispaljene iz objekta "Stigma" sa područja pod kontrolom Armije BiH. U unakrsnom ispitivanju se, međutim, korigavao rekavši da je to samo njegova pretpostavka, do koje je došao na osnovu informacija iz medija.

Odgovarajući na pitanja tužioca Dermota Gruma/Dermoth Groome, Sladoje je rekao da on "apsolutno" prihvata da je granatiranje djece zločin, kao i da ono nije bilo vojno opravdano jer u tom području nije bilo vojnih objekata. Granatiranje djece koja se igraju, po Sladoju, je zastrašujuće za svakog normalnog čovjeka, ali nije "teror", barem ne na način kako to tužilac prikazuje.

Sladoje je, takođe, tvrdio da srpske snage nisu imale snajpersko gnijezdo u Domu za slijepe iz kojeg je u junu 1994. godine ranjena šesnaestogodišnja Sanela Muratović. On je izrazio "sumnju" da se taj incident uopšte dogodio ili je djevojku, kako je rekao, pogodio "zalutali metak". Nakon što mu je pokazana fotografija na kojoj se vidi da se iz Doma za slijepe pruža jasan pogled na mjesto na kojom je pogođena djevojčica, Sladoja je prihvatio tužiočevu sugestiju da potencijalnom strijelcu nije bio potreban snajper da bi pogodio žrtvu. Rekao je, također, da on zapravo nema nikakva osobna saznanja o tom incidentu.

Pošto je Sladoje insistirao na već pomenutom "stalnom naređenju" da se samo "uzvraća paljba iz grada" i to samo ako su "ciljevi uočljivi", tužilac ga je pitao da li je ikada dobio naređenje da djeluje po Sarajevu zato što se "negdje drugdje nešto dogodilo". Pošto mu je svjedok odgovorio da mu tako što nije nikada nije naređeno, tužilac ga je suočio sa naređenjem komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS od 21. jula 1995. godine. U njemu se komandama brigada naređuje da "samostalno planiraju, pripreme i izvedu napad, ili demonstraciju napada na Sarajevo", a radi podrške srpskim snagama koje imaju problema na trnovskom ratištu i oko Goražda.

Sladoje ne smatra da je to naređenje u suprotnosti sa onom "stalnom naredbom" o "uzvraćanju vatre na uočljive ciljeve", te se poziva na vojne doktrine vođenja rata i taktiku prenošenja dejstava na druga područja. Na tužiočevo pitanje koliko je granata ispaljeno na grad po tom naređenju Sladoje je odgovorio: "A ko kaže da je uopšte ispaljeno". Tužilac nije dalje insistirao, rekavši da će to rasvijetliti sa nekim drugim Mladićevim svjedokom.

Mladić je na samom početku današnjeg zasijedanja prvo salutirao sudijama, a potom im se sa rukama prekrštenim na grudima naklonio. Iako su ga sudije upozorile da to ne čini, Mladić je iskoristio svaku priliku da salutira i svjedoku koji mu je, na isti način, odgovorio. Sudije su upozorile branioce da buduće svjedoke upozore da se u sudnici ne ponašaju kao Mladićevi poznanici i podražavaoci.

Dijeljenje sadržaja