Nemački diplomata Hert Arens opisao niz sastanaka sa Goranom Hadžićem čiji je stav bio da su granice republika "samo administrativne linije povučene iz praktičnih razloga bez međunarodnog značaja", da će Krajina "radije ratovati nego ponovo postati deo Hrvatske", da "Srbi i Hrvati ne mogu da žive zajedno", a da će "srpski narod živeti u jednoj državi"

Balkanska karijera nemačkog diplomate Herta Arensa/Geert Ahrens počela je 1972. godine kada je upućen u ambasadu SR Nemačke u Beogradu, gde je obavljao dužnost atašea za kulturu i nauku. A onda je, od 1991. od 1996. godine, u zvanju ambasadora učestvovao u različitim međunarodnim posredničkim misijama a rešavanje jugoslovenske krize. Na suđenju Goranu Hadžiću, bivšem lideru krajinskih Srba, opisao je niz sastanka kojima je prisustvovao u nastojanjima da obezbedi prekid vatre i prisetio se "zemlje koju je voleo, u kojoj je stekao prijatelje i gde se osećao kao kod kuće".

Arens je rekao da je u oktobru 1991. godine, u toku Haške konferencije o bivšoj Jugoslaviji, srpski stav bio da su granice republika "samo administrativne linije povučene iz praktičnih razloga bez međunarodnog značaja". Hrvatski Srbi su, rekao je svedok, smatrali da su "narodnost unutar Jugoslavije i želeli su da se priključe Srbiji". Po mišljenju svedoka, Goran Hadžić nije bio tvorac takvog stava ali ga je svakako zastupao i javno obrazložio u izjavi nakon sastanka u Parizu 6. oktobra 1991. godine. Rekao je da hrvatski Srbi traže "specijalni status" koji podrazumeva "specijalno odvajanje od Hrvatske". Godinu dana kasnije, srpski stav je bio da će Krajina "radije ratovati nego ponovo postati deo Hrvatske".

Arens je rekao da je Hadžić govorio da Vensov plan treba "bezuslovno sprovoditi". U stvarnosti, međutim, to nije bio slučaj. Plan je predviđao demilitarizaciju koja je "sabotirana" formiranjem specijalnih policijskih snaga u Krajini a izbeglicama nije dozvoljen povratak.

Arens je rekao da je sa Hadžićem razgovarao o pitanjima kršenja ljudskih prava, kao i da ga je on u leto 1992. godine zamolio za pomoć u razrađivanju principa na kojima će se temeljiti pravni sistem u RSK. Mada se navodno zalagao za zaštitu manjina Hadžić, tvrdi svedok, nikada nije javno osudio kršenja njihovih prava u RSK.

Početkom 1993. godine, nakon operacije Maslenica hrvatske vojske, Arens se sastao sa zaraćenim stranama u Njujorku. Srpsku delegaciju je predvodio Hadžić koji je, po njemu, bio "broj jedan u tim razgovorima". Nakon još jednog sastanka u Ženevi, Hadžić je u intervjuu "izrazio uverenje da Srbi i Hrvati ne mogu da žive zajedno". Rekao je, takođe, da je evidentno da će "srpski narod živeti u jednoj državi", Hrvati u drugoj a Muslimani u trećoj. Zapretio je da će u slučaju napada na RSK, Hrvati u Zagrebu morati da počnu da razmišljaju da se evakuišu. Arens je rekao da je, zbog propagande, srpsku nadmoć smatrao "verovatnom" te je bio iznenađen kada je Tuđman "osvojio Krajinu za tri dana".

Glavni iskaz svedoka završen je prisećanjem na sastanak na kojem je Hadžićeva stolica "bila prazna". Kako je primetio, Hadžić "nije mnogo ozbiljno shvatao pregovore" pa je postojala mogućnost da je u vreme njihovog održavanja "otišao u šoping". Arens će sutra odgovarati na pitanja branioca.

Dijeljenje sadržaja