Home
CIVILI "KRVAVIH RUKU"
Nakon sastanka u vukovarskom Veleprometu 20. novembra 1991., na kojem se pored ostalog raspravljalo i o sudbini "civila koji su okrvavili ruke", optuženi Goran Hadžić je sa svedokom Dušanom Jakšićem otišao u naselje Petrova Gora kako bi pozdravio civile koji su mu, "ljubeći ga, oduševljeno čestitali oslobođenje" Vukovara. Na putu su prošli pored kasarne bivše JNA gde su bili autobusi sa zarobljenicima koji su te večeri streljani na Ovčari
U prostorijama skladišta Velepromet u Vukovaru je 20. novembra 1991. održan sastanak predstavnika vlade SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem i oficira JNA na kojem se raspravljalo ko će preuzeti zarobljenike. Po rečima bivšeg komandanta Teritorijalne odbrane Vukovara, Dušana Jakšića, lokalni organi vlasti su smatrali da "civilima koji su okrvavili ruke" treba suditi u Vukovaru dok se JNA zalagala da se pošalju u Srbiju. Jakšić je smenjen sa položaja 16. novembra, 4 dana uoči pogubljenja 200 ljudi na poljoprivrednom dobru Ovčara. Novoizabrani komandant teritorijalaca Miroljub Vujović je za učešće u tom zločinu u Beogradu osuđen na 20 godina zatvora.
Jakšić je tokom sastanka upućen u Negoslavce gde se sastao sa komandantom Gardijske brigade Miletom Mrkšićem, takođe osuđenim na 20 godina zatvora za zločin na Ovčari. Mrkšić se, tvrdi svedok, odlučno suprotstavio prepuštanju zarobljenika teritorijalcima, insistirajući da "svi moraju da idu za Srbiju". Kada je preneo Mrkšićev nalog okupljenima u Veleprometu, začuo se žagor i svi su počeli da uzvikuju da "JNA štiti ustaše".
Jakšić se, potom, zajedno sa Hadžićem zaputio ka Petrovoj Gori, predgrađu Vukovara. Na putu su, kaže, prošli pored kasarne bivše JNA u kojoj su se u to vreme već nalazili autobusi sa zarobljenicima dovedenim iz bolnice. Tamo je, tvrdi, sreo Vujovića i Stanka Vujanovića koji su, takođe, bili "kivni" zbog Mrkšićeve odluke da im ne prepusti zarobljenike. Hadžić je, rekao je svedok, želeo da poseti Petrovu Goru kako bi "obišao i pozdravio" narod nakon oslobođenja. Ljudi su, rekao je, izlazili iz kuća, pozdravljali i ljubili Hadžića, bili su "oduševljeni" pobedom i čestitali mu. Nakon toga, Hadžić je, po svedoku, morao da nastavi ka Šidu u Srbiji jer je to bio jedini otvoreni put.
Jakšić tvrdi da je za pogubljenje na Ovčari u noći 20. novembra saznao "daleko kasnije" kada je već podignuta optužnica. Mnogi su, kaže, da bi se dokazali, "svašta sebi pripisivali" tako da "bez čvrstih dokaza" nije verovao da se "to dogodilo". Odgovarajući na pitanje tužioca, Jakšić je rekao da "apsolutno ne bi dopustio masakr na Ovčari" jer nije svojstveno "srpskom vojniku da vrši genocid i nemoćne civile da ubija". "Sigurno" bi, kaže, postavio obezbeđenje koje bi životom garantovalo da će zaštititi zarobljenike.
Branilac Gorana Hadžića, optuženog pored ostalog i za masakr na Ovčari, počeo je danas unakrsno ispitivanje koje će se nastaviti sutra.TV Tribunal 595
IMENJAK, ROĐAK I ZEMLJAK: Radovan Karadžić brani Radovana Karadžića
SREBRENIČKI SINDROM: Trajne posljedice genocida na preživjele žene i djecu
KAD SE PREDSJEDNIK NAJLJUTI: Bukvalno ili simbolično čupanje kose na Palama
ZDRAVLJE JE NAJPREČE: General Krstić nije kriv za nepoštovanje suda
KOJEKAKVI POLITIČARI: Ko je zavadio Srbe i Hrvate u Tenji