Jozo Knežević svedoči o uslovima života u selu Tenja nakon Hadžićevog poziva lokalnim Srbima da se odbrane od potencijalnih hrvatskih napada. Ko nije otišao, ostao je da čeka "sudnji dan" rekao je svedok. Prethodno okončan iskaz generala bivše JNA Milosava Đorđevića, zaduženog za kontakte sa srpskim autonomnim oblastima

Iz svedočenja generala bivše JNA Milosava Đorđevića, nije se moglo mnogo toga saznati. Pošto je potvrdio da je u martu 2013. dao izjavu tužilaštvu u predmetu Gorana Hadžića, general Đorđević je dopunio iskaz detaljima o prvim sukobima paravojski u bivšoj Jugoslaviji između kojih se JNA isprečila kao "tampon" dok se "političkim putem ne reše goruća pitanja". Takođe je potvrdio da je u avgustu 1991. izdata naredba o upisu dobrovoljaca i njihovom delovanju u okviru snaga SFRJ.

Đorđevićevi odgovori su još otkrili da je radio u saveznom Ministarstvu odbrane i da je bio zadužen da koordinira grupu preko koje su održavani kontakti sa sve tri srpske autonomne oblasti – Krajina, Zapadna i Istočna Slavonija. Svedok je na kraju opisao susret sa Hadžićem i Željkom Ražnatovićem Arkanom u ministarstvu odbrane na kojem je lider krajinskih Srba potraživao oko 30 do 40.000 granata za top "zastarele proizvodnje". Budući da Hadžić nije bio upućen u vojna pitanja, Đorđević mu je skrenuo pažnju da možda ni JNA nema toliko granata a potom ga je uputio da se obrati nadležnim vojnim organima.

Nakon Đorđevića, počelo je svedočenje Joze Kneževića, Hrvata iz sela Tenja koje je pre rata bilo naseljeno uglavnom srpskim stanovništvom. Pre izbijanja sukoba, Srbi i Hrvati u selu su bili u dobrim odnosima, "družili se i čekali Novu godinu zajedno". Onda su, međutim, počeli da dolaze političari koji su pozivali Srbe na pobunu i i upozoravali ih na mogućnost hrvatskog napada iz Osijeka. Među političarima je bio i Goran Hadžić koji je u vojnoj uniformi održao govor na mitingu u Tenji na kojem je pozvao Srbe da odbrane selo.

Ubrzo je Srbima podeljeno oružje, rekao je svedok, koji je i sam pokušao da dobije pušku kako bi branio Tenju ali mu je rečeno da on, kao Hrvat, može samo da obavlja dužnosti u radnom vodu. Hrvati su uglavnom napustili Tenju a oni koji nisu... "čekali su sudnji dan", rekao je svedok koji je ostao sa porodicom jer im je obećano da ih "niko neće dirati". Usledile su svakodnevne "provokacije" lokalnih Srba, oduzeti su im "telefoni, televizor, zamrzivači" i opljačkana je pokretna imovina iz napuštenih hrvatskih kuća.

Pošto mu je zaprećeno da će mu oca i maloletnog brata odvesti u zatvor, Knežević je u septembru 1991. odlučio da sa bratom pobegne na hrvatsku teritoriju. U Tenji je ostavio majku, oca i tetku koji su, kao i većina drugih Hrvata, "poubijani", rekao je svedok čiji će se iskaz nastaviti sutra.

Dijeljenje sadržaja