Svedočeći na suđenju Goranu Hadžiću, zaštićeni svedok GH 023 opisao obrazac progona nesrpskog stanovništva: najpre se "pucalo po prozorima, po ulici, postavljanje su eksplozivne naprave i bilo je zastrašivanja". Ako ni to nije pomoglo da se imućniji Hrvati proteraju, sledile su likvidacije, rekao je svedok. O Hadžićevim pretnjama "izdajnicima"

Veći deo današnjeg iskaza svedoka zaštićenog pseudonimom GH 023 se odvijao na sednicama zatvorenim za javnost. Njegov glavni iskaz se odnosio na događaje u Belom Manastiru i drugim mestima u Baranji od proleća 1991. do kraja 1993. godine. Goran Hadžić, bivši politički lider Srba u Hrvatskoj, je optužen za zločine koji su u tom periodu počinjeni na području Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema.

Svedok je danas potvrdio da su lokalne vlasti u Belom Manastiru donele niz rešenja i odluka koje su pokrivale različite oblasti – od izmene naziva ulica do poziva na mobilizaciju i zabranu povratka na područje Baranje. Po rečima svedoka, ideja je bila da se "ukloni" sve što "asocira na tekovine Nezavisne Države Hrvatske", čega su se Srbi najviše bojali.

Neodazivanje pozivima na mobilizaciju je, po svedoku, imalo "specifičnu težinu" jer su "neposlušni" smatrani "neprijateljima i izdajnicima". Tekst iz nedeljnika NIN pod naslovom Reka bez povratka koji je tužilac predočio u sudnici, navodi preteću poruku Gorana Hadžića da "oni koji se ne odazovu pozivima na mobilizaciju ne mogu više računati da će za njih biti mesta". "Narod će ih spontano proglasiti izdajicama za koje je istorija odredila rigorozno loše mesto", zapretio je Hadžić. Svedok je objasnio da je mobilizacija podrazumevala vojnu ili radnu obavezu te da je neodazivanje pozivu imalo za posledicu pritisak okoline da se napusti područje Baranje. Oni koji su napustili Baranju i nisu bili "objektivno" sprečeni da se vrate do 25. septembra 1991. godine su automatski smatrani dezerterima i zabranjen im je povratak, rekao je svedok.

Iz Baranje je, ukazao je svedok, izbeglo više od polovine Hrvata i Mađara, a ostali su uglavnom starci koji su čuvali imanja. Napuštene kuće su naseljavane srpskim izbeglicama koje su bile odgovorne za brojna ubistva počinjena u Baranji. Na meti su posebno bile imućnije porodice. "Pucalo se po prozorima, po ulici, postavljanje su eksplozivne naprave, bilo je zastrašivanja. Ko je to izdržao, sledila je likvidacija", rekao je svedok, dodajući da su ubistva činili "ljudi u policijskim uniformama". Takav obrazac je primenjivan u brojnim mestima u Baranji – u Dardi, Grabovcu, Belom Manastiru.

Branilac je danas počeo unakrsno ispitivanje svedoka koje će biti nastavljeno sutra.

Dijeljenje sadržaja