Nakon što mu je nekoliko generala VRS otkazalo poslušnost i odbilo da svjedoči u njegovu odbranu, Radovan Karadžić dobio "korpu" i od Ratka Mladića, pa od Pretresnog vijeća traži da bivšem komandantu Glavnog štaba izda obavezujući nalog za svjedočenje u dokaznom postupku odbrane

Bivši generali Vojske Republike Srpske (VRS) se u posljednje vrijeme, uglavnom, nerado odazivaju na pozive Radovana Karadžića da svjedoče u njegovu odbranu. Nakon Radislava Krstića, Milenka Živanovića, Zdravka Tolimira i Ljubiše Beare, Karadžića je odbio i Ratko Mladić, bivši komandant Glavnog štaba VRS, kojeg je na tu dužnost u maju 1992. godine imenovao upravo Karadžić. Bivši predsjednik Republike Srpske je zato podnio zahtjev Pretresnom vijeću da Mladiću izda obavezujući nalog da 29. jula ove godine svjedoči u dokaznom postupku odbrane

Karadžić je, navodi se u zahtjevu, učinio sve što je mogao da dobije Mladićev pristanak da dobrovoljno svjedoči. Međutim, 16. aprila ove godine dobio je definitivan negativan odgovor od Mladićevih advokata. Mladić se poziva na "pravo na šutnju" tokom postupka koji se protiv njega vodi pred Tribunalom, i to po gotovo identičnim optužbama kojima se tereti Karadžić. Osim toga, ukazuje odbrana, Mladić je lošeg fizičkog i psihičkog zdravlja. "Jedva je u stanju da podnese i svoje suđenje, a čak ni to ne uvijek uspješno", navodi se u pismu njegovih advokata.

Karadžić se nada da će od Mladića dobiti potvrdu da nije bilo udruženog zločinačkog poduhvata, kao i da ga Mladić nikada, ni pismeno ni usmeno, nije izvijestio da su zarobljeni Muslimani u Srebrenici strijeljani, da se upravo strijeljaju ili da će biti strijeljani. Osim toga, Karadžić očekuje od Mladića da potvrdi da ga je "redovno uvjeravao" da granatiranje i snajpersko djelovanje po Sarajevu nije bilo nasumično i nesrazmjerno, da su protesti UN bili neosnovani i da Srbi nisu granatirali Markale 1994. i 1995. godine.

Mladić bi, navodi dalje Karadžić, mogao da potvrdi da na zajedničkim sastancima i u međusobnim razgovorima nije planirano i dogovoreno protjerivanje Muslimana i Hrvata, kao i da je odluka o zarobljavanju pripadnika UN za taoce u maju 1995. godine donesena u uvjerenju da su oni postali strana u sukobu, i da su zato imali status ratnih zarobljenika a ne talaca. Konačno, Mladić bi, kako se nada Karadžić, mogao da razjasni "šta je tačno mislio i želio da kaže" u nekim unosima iz svojih ratnih dnevnika koji su uvedeni u dokaze protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske, optuženog za genocid i druge zločine u BiH.

Dijeljenje sadržaja