Slobodan Tuševljak, komandir četvrtog voda Prve sarajevske mehanizovane brigade, poput prethodnih svjedoka odbrane Radovana Karadžića, tvrdio da je srpska vojska vodila samo defanzivne akcije, da je bila "pažljiva" i nije gađala civile u Sarajevu

Slobodan Tuševljak, posljednji u današnjoj seriji svjedoka odbrane Radovana Karadžića, je u ratu bio komandir voda Prve sarajevske mehanizovane brigade VRS. Prema sažetku pisanog iskaza koji je pročitao Karadžić, svjedokova jedinica je izvodila samo "defanzivne akcije" dok su muslimanske snage "napadale" i svaki dan ih granatirale iz minobacača. Njegov vod je, tvrdi svjedok, imao samo jedan minobacač, ali nije imao granate.

Prema sažetku, Tuševljakova jedinica je bila "pažljiva" i nije gađala civile u Sarajevu. Svjedok nikada nikome nije dopustio da otvara vatru na grad i civilne ciljeve. On i drugi pripadnici voda njegovog voda, kao ni njemu nadređena komanda, "nisu imali namjeru" izazvati civilne žrtve ili terorizirati civile, niti su vršili napade na sredstva gradskog prevoza. Svjedok nikada nije primio naređenje da vrši napade na civile. Naprotiv, naređenje je bilo da se vatra otvara samo na neprijateljske snage i to isključivo u samoodbrani.

Karadžić je uz pomoć ovog svjedoka pokušao da ospori i dva snajperska incidenta iz optužnice – u ulicama Ivana Krndelja 3. septembra 1993. i Miljenka Cvitkovića na području Čengić vile 22. jula 1994. godine. Ni u jednom od ta dva slučaja, tvrdi svjedok, "nije postojala izravna linija pogleda između položaja njegove čete i mjesta incidenta". Svjedok tvrdi da njegov vod nije imao snajpersko oružje niti obučene snajperiste. Tek krajem 1993. godine jedan snajperist je poslat u njegovu jedinicu, ali je dva dana kasnije poginuo.

Tužiteljica Kerolin Edžerton/Carolyn Edgerton je u unakrsnom ispitivanju ukazala da dokumenti VRS pokazuju da su srpske snage ofanzivno dejstvovale na grad i to upravo u zoni odgovornosti svjedokove jedinice. To potvrđuje i Ratko Mladić u svom dnevniku u kojem je 27. juna 1992. godine zabilježio da je "u toku" operacija srpskih snaga da zauzmu Hrasno i Asimovo brdo. Svjedok, međutim, tvrdi da ukoliko je bilo ofanzivnih operacija - on to nije znao.

Svjedoku je pokazano nekoliko fotografija koje je tužilaštvo snimilo u Sarajevu. Prema jednoj od njih, iz Ozrenske ulice na brdu koje su kontrolisale srpske snage pruža se jasan pogled prema mjestu incidenta u Ulici Ivana Krndelja. Druge dvije fotografije su snimljene na lokaciji incidenta u Ulici Miljenka Cvitkovića i one pokazuju da je to mjesto bilo jasno vidljivo sa položaja VRS u Ozrenskoj ulici. Svjedok tvrdi da Ozrenska ulica nije bila u zoni odgovornosti njegovog voda koji je bio "bliži Mojmilu". Tu ulicu su pod svojom kontrolom držali pripadnici prvog ili drugog voda a imena njihovih zapovjednika svjedok se, navodno, ne sjeća.

Pošto je Tuševljak tvrdio da njegov vod nije imao oružje kojim bi mogli gađati ciljeve udaljene oko 1.200 metara tužiteljica je ukazala na dokumente koji pokazuju da je svjedokova jedinica raspolagala mitraljezima velikog dometa - takozvanim "sijačima smrti", te da je Prva romanijska brigada 1993. godine raspolagala sa 68 snajpera različitog kalibra, i da je grupa snajperista iz voda vojne policije bila aktivna na području Grbavice. "Ne znam za Grbavicu", rekao je svjedok koji kaže da su položaji njegovog voda bili daleko od tog dijela Sarajeva koje je tokom rata bilo pod kontrolom VRS.

Dijeljenje sadržaja