U završnoj reči na suđenju bivšim policijskim zvaničnicima bosanskih Srba, tužilaštvo zatražilo kazne doživotnog zatvora za Miću Stanišića, prvog ministra policije RS i Stojana Župljanina, bivšeg načelnika Centra službi bezbednosti Banjaluka zbog zločina nad bosanskim Hrvatima i Muslimanima 1992. godine

Zbog svega što su učinili ili propustili da učine, Mićo Stanišić i Stojan Župljanin zaslužuju kazne doživotnog zatvora – naglašeno je u zaključku završne reči optužbe na suđenju bivšim čelnicima policije bosanskih Srba.

Optužba smatra da su Stanišić, prvi ministar policije RS i Župljanin, bivši šef policije banjalučke regije "svesno učinili sve što je u njihovoj moći" kako bi se sproveo udruženi zločinački poduhvat čiji je krajnji cilj bilo uklanjanje nesrba sa teritorija na koje je rukovodstvo bosanskih Srba smatralo da polaže pravo. Njih dvojica se terete za zločine srpskih snaga nad bosanskim Hrvatima i Muslimanima 1992. godine.

Optuženi su se, naglasila je tužiteljica Korner, ponašali suprotno od onog što im je dužnost nalagala, a to je da štite sve građane bez obzira na njihovu nacionalnost, i time su se "pridružili progonima i ubistvima". To nisu učinili svojeručno, dodala je, ali je njihova uloga bila bitnija jer su "izdavali naloge i postavljali norme postupanja".

Tužiteljica Džoana/Joanna Korner je istakla da masakr oko 200 muslimanskih civila na Korićanskim stijenama 21. avgusta 1992. godine obuhvata sve elemente kojima se tužilaštvo bavilo na suđenju. Tu su neizazvani napadi na nesrpska područja, zatvaranje nenaoružanih civila u zatočeničke centre, njihov organizovani transport van srpskih teritorija, masovno lišavanje života i kasnije svesno propuštanje optuženih da urade bilo šta u vezi sa ubicama iz redova policije i čiji su identitet znali.

Najveći deo današnjeg izlaganja tužilaštvo je posvetilo odgovornosti Miće Stanišića za kojeg tvrde da se rano uključio u stvaranje RS i srpskog MUP, a 1994. godine je ponovo pozvan na funkciju ministra policije. To, prema tužiocu, pokazuje da su vlasti bosanskih Srba vrednovale Stanišićev doprinos 1992. godine. Čak i kada je 1994. po drugi put došao na vlast, Stanišić "nije učinio ništa da kazni osobe za koje priznaje da je znao da su vršili ili prikrivali krivična dela", zaključio je tužilac Hanis.

Jedan od argumenata odbrane je bio da Stanišić, zbog upliva lokalnih kriznih štabova, nije imao kontrolu nad potčinjenima. Mada prihvata da su neki od lokalnih šefova policije postavljeni od strane opštinskih vlasti, optužba ističe da Stanišić nije koristio svoja ovlašćenja da smeni kadrove koje je postavio SDS. Odgovarajući na tvrdnje odbrane da bi pokušaji smene takvih kadrova bili "opasni", tužilaštvo se zapitalo kome je pretila opasnost, pošto je zakonska dužnost policije da bezbednost građana stavi iznad svoje bezbednosti. Odlukom da ne učini ništa Stanišić je ugrozio živote mnogih nesrba u mestima u kojima nije smenjivao načelnike koji su činili krivična dela ili su propuštali da ih kazne.

Advokati odbrane sutra će početi sa izlaganjem svojih završnih reči.

Dijeljenje sadržaja