Na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio Ed Vulijami koji je početkom avgusta 1992. godine bio u grupi britanskih novinara koji su, na poziv optuženog predsjednika Republike Srpske, obišli logore Omarska i Trnopolje. Na Karadžićevu sugestiju da je "pristrasan protiv Srba", Vulijami kaže da "ne želi da bude neutralan" kada se radi o rasističkom nasilju

Novinar britanskog Gardijana/The Guardian Ed Vulijami/Vulliamy je bio u prvoj grupi stranih novinara koji su početkom avgusta 1992. godine uspjeli da uđu u prijedorske logore Omarska i Trnopolje. Njihovi snimci i informacije o užasnom tretmanu logoraša pokrenuli su lavinu međunarodnih reakcija koje su dovele do formiranja Haškog tribunala u maju 1993. godine.

Zanimljivo je da je vrata Omarske i Trnopolja stranim novinarima otvorio lično Radovan Karadžić koji je u ljeto 1992. godine, nakon što su u zapadnim medijima objavljeni prvi članci o logorima na području pod srpskom kontrolom, uputio javni poziv britanskim novinarima da dođu i uvjere se da se radi o "izmišljotinama muslimanske propagande".

Devetnaest godina kasnije Vulijami se ponovo našao licem u lice sa Karadžićem, ovog puta u tribunalovoj sudnici u kojoj se bivšem predsjedniku Republike Srpske sudi za dvostruki genocid i druge zločine počinjene u BiH, uključujući i ubistva i nehuman tretman logoraša u prijedorskim logorima. U dokaze je uveden transkript Vulijamijevog svjedočenja sa suđenja bivšem predsjedniku Kriznog štaba Prijedora Milomiru Stakiću, kao i niz snimaka od 5. avgusta 1992. godine, koje su britanski novinari snimili u Omarskoj i Trnopolju.

Vulijami je, između ostalog, naveo da je britanskim novinarima u Omarskoj dozvoljen pristup samo logorskoj trpezariji, ali ne i prostorijama u kojima su držani zatočenici. Naknadno je, kaže, saznao da je dan uoči njihovog dolaska odabrano osamdesetak zatočenika u "boljoj formi" koje će prikazati gostima iz Britanije. Zatočenici su bili izgladnjeli i prestravljeni, a jedan od njih im je rekao: "Ne želim da vas lažem, a ne mogu da vam kažem istinu".

Nakon Omarske novinari su odvedeni u logor Trnopolje koji je, prema riječima svjedoka, sa tri strane bio okružen bodljikavom žicom unutar koje su se nalazili zatočenici. Jedan od njih je Vulijamiju rekao da je doveden iz Keraterma gdje je u jednoj noći ubijeno oko 200 ljudi, a da je broj ubijenih u Omarskoj još veći. Britanski novinari posjetili su i improvizovanu logorsku ambulantu u kojoj im je doktor Idriz Merdžanić, na pitanje da li je u logoru ima slučajeva prebijanja zatvorenika, odgovorio jedva vidljivim klimanjem glavom.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju ukazivao na dijelove Vulijamijeve knjige "Sezone u paklu" koji, po njemu, pokazuju da svjedok nije bio "neutralan" već "anti-srpski" orijentisan. "Ja i ne želim da budem neutralan ako treba da sudim o zatočenicima i njihovim stražarima, ili žrtvama silovanja i silovateljima". Dodao je da to, međutim, ne znači da nije objektivan, ilustrujući to sljedećim primjerom: "Ako uđete u neku kuću i vidite šest leševa, nije ih dvanaest zato što su Muslimani ili tri jer su Srbi. Šest je šest."

Karadžić je dalje tvrdio da u logorima nije bilo masovnih ubistava o kojima su britanskim novinarima govorili zatočenici u Trnopolju, tvrdeći da su svjedoci koje je do sada izvela optužba vidjeli u Omarskoj samo jedno ubistvo. On je prebacio Vulijamiju da je isuviše lako povjerovao u priče "na štetu Srba" o masovnim ubistvima u Keratermu i Omarskoj. "Uz svo dužno poštovanje ja vam ne vjerujem", rekao je svjedok navodeći da je, osim onoga što mu je u Trnopolju rečeno o ubistvima u logoru, u međuvremenu razgovarao sa desetinama drugih logoraša koji su to potkrijepili, kao i da su to utvrđene i presuđene činjenice sa mnogih suđenja pred Tribunalom.

Karadžić je, također, tvrdio da je Omarska bila istražni centar, te da se i sam svjedok poslužio tim izrazom u svom tekstu. Svjedok je, međutim, podsjetio Karadžića da je taj izraz u njegovom tekstu napisan pod znacima navoda, što je značilo da je samo citirao ono što su tvrdili srpski zvaničnici u Prijedoru koji su bili "domaćini" britanskim novinarima. On se složio sa optuženim da se Trnopolje ne može smatrati "koncentracionim logorom" iz prostog razloga jer smatra da su paralele sa holokaustom nepotrebne, ali je naglasio da se po njegovom uvjerenju radilo o logoru u kojem je bila koncentrisana velika grupa civila prije nego što su u konvojima deportovani sa teritorije pod kontrolom bosanskih Srba.

Dijeljenje sadržaja