Radovan Karadžić je u unakrsnom ispitivanju Čarlsa Kiruđe nastojao da dokaže da je nesrpsko stanovništvo iz Bosanskog Novog i drugih gradova u sjeverozapadnoj BiH domove napuštalo "dobrovoljno". Kiruđa je, međutim, odbacio Karadžićevu tezu da iseljavanje bilo u skladu sa zakonom i željama civilnog stanovništva i potvrdio svoj raniji zaključak da se radilo o etničkom čišćenju

Radovan Karadžić je u unakrsnom ispitivanju nastojao da ospori zaključak bivšeg zvaničnika UN Čarlsa Kiruđe/Charles Kirudja da su srpske vlasti vršile etničko čišćenje u sjeverozapadnoj BiH u ljeto i jesen 1992. godine. Po Karadžiću, nesrpsko stanovništvo je tražilo da "dobrovoljno" napusti svoje domove, a srpske vlasti su im to "omogućile" u skladu sa važećim zakonom koji ih je obavezivao da izmjeste civilno stanovništvo iz zone borbenih dejstava.

Bivši koordinator za civilna pitanja UN u sektoru Sjever je ponovio ono što je 2003. godine naveo u iskazu na suđenju Radoslavu Brđaninu – da su pripadnici snaga UN raspoređeni 1992. godine u sektoru Sjever, uz granicu Hrvatske sa BiH, bili svjedoci masovnog iseljavanja nesrpskog stanovništva iz sjeverozapadne BiH koje je počelo u maju 1992. godine. On je, također, rekao da su srpske vlasti tražile od UN da im pomogne u navodnoj "evakuaciji" stanovništva, ali je naglasio da mu je iz razgovora sa stotinama izbjeglica bilo sasvim jasno da oni nisu odlazili dobrovoljno.

Kiruđa je, između ostalog, naveo da ga je gradonačelnik Bosanskog Novog Radomir Pašić - zahtijevajući pomoć UN pri evakuaciji nesrpskog stanovništva preko Hrvatske u "treće zemlje" - upoznao sa "novom realnošću" u BiH, odnosno da je uspostavljena nova, srpska republika i da Muslimani ne žele da izjave lojalnost novim vlastima. Pašić je Kiruđi tom prilikom, između ostalog, rekao da će se "sve riješiti" jednom kad on i drugi pripadnici UN "shvate da Srbi i Muslimani ne mogu živjeti zajedno".

Karadžić je nazvao "jednostranim" Kiruđin izvještaj s početka jula 1992. godine kojim je nadređene u štabu UN u Zagrebu upozorio na "sve učestalije informacije o navodnim koncentracionim logorima u Keratermu, Trnopolju, Omarskoj, Manjači i drugim mjestima" u kojima se zatvoreni Muslimani zlostavljaju, muče, ubijaju i drže u nehumanim uslovima. Po Karadžiću, radilo se o "neprovjerenim pričama" muslimanskih izbjeglica kojima je u javnosti dat preveliki značaj samo zbog toga što ih je prenio UN.

Kiruđa se, međutim, nije složio sa Karadžićevom ocjenom da se radi o "jednostranom" izvještaju. On je rekao da ga je tadašnji zapovjednik mirovnih snaga UN general Satiš/Satish Nambijar, po primitku izvještaja, pozvao i zatražio da mu objasni zbog čega je upotrijebljen izraz "koncentracioni logor". Kiruđa mu je objasnio da su riječ "koncentracioni" koristili ljudi koji su bili u logorima i da ih je on u svom izvještaju samo citirao. On je dodao da mu nije poznato kako je taj njegov izvještaj dospio u javnost.

Tačnost tog izvještaja i informacija koje su potom prenesene u medijima su, kao što je poznato, na koncu provjerili novinari koji su u avgustu 1992. godine, na neoprezan poziv Radovana Karadžića, obišli logore u Omarskoj i Trnopolju. O tome je ove sedmice detaljnije svjedočio britanski novinar Ed Vulijami/Vulliamy.

Suđenje Radovanu Karadžiću, optuženom za genocid i druge zločine počinjene u BiH se nastavlja u srijedu, 16. novembra.

Dijeljenje sadržaja