Na suđenju Radovanu Karadžiću zaštićeni svjedok KDZ-011 govorio o prisilnom iseljavanju nesrpskog stanovništva iz područja Bosanskog Novog u maju i junu 1992. godine. Počeo iskaz bivšeg zvaničnika UN Čarlsa Kiruđe

Suđenje Radovanu Karadžiću nastavljeno je iskazom zaštićenog svjedoka KDZ-011 o prisilnom iseljavanju nesrpskog stanovništva iz Bosanskog Novog u maju i junu 1992. godine. U dokaze je usvojen transkript svjedokovog iskaza u predmetu bivšeg predsjednika Kriznog štaba i Ratnog predsjedništva Autonomne regije Krajina (ARK) Radoslava Brđanina, osuđenog na 30 godina zatvora zbog zločina u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini.

Prema sažetku tog iskaza koji je pročitala tužiteljica En Saterlend/Ann Sutherland, svjedok je na suđenju Brđaninu govorio o razoružavanju nesrpskog stanovništva u selu Suhače kod Bosanskog Novog, granatiranju tog sela od strane srpskih snaga i, konačno, protjerivanju oko 1.200 seljana koji su, zajedno sa oko osam hiljada stanovnika drugih sela sa područja Bosanskog Novog 24. maja 1992. godine bili primorani da napuste svoje domove.

Svjedok je, između ostalog, rekao da su Srbi u jednom trenutku zaustavili konvoj i prognanike vratili u selo Blagaj Japra. Nakon nekoliko dana žene i djeca su transportovani u Doboj, a muškarci su najprije u stočnim vagonima transportovani u pravcu Prijedora, a zatim vraćeni u Bosanski Novi gdje su zatočeni na gradskom stadionu "Mlakve". Zatvorenici su na stadionu dobijali minimalne količine hrane, tako da je svjedok tokom 46 dana zatočenja smršao jedanaest kilograma. Prije nego što su oslobođeni svi su prisiljeni da potpišu dokumente kojima se odriču kompletne imovine.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju nastojao dokazati su se Muslimani u Suhačama i drugim selima na području Bosanskog Novog počeli vojno organizovati već polovinom juna 1991. godine s namjerom da se bore protiv Srba, te da je to bio osnov za njihovo hapšenje i pritvaranje u maju 1992. godine. Svjedok je, međutim, tvrdio da su navodni "organizatori pobune" u Suhačama zapravo bili organizatori predaje oružja. Na Karadžićevu sugestiju da je, s obzirom na borbe koje su vođene oko Bosanskog Novog, na stadionu bilo "bezbjednije" nego drugdje, svjedok je rekao da bi njemu, ipak, bilo bolje da je ostao kod svoje kuće.

Karadžićev pravni savjetnik Piter/Peter Robinson je nastojao da ospori kredibilitet svjedoka sugerišući da su mu haška svjedočenja omogućila da ostvari trajni boravak u državi u kojoj živi nakon što je 1992. godine napustio BiH. On je ukazivao da je svjedoku 1999. godine prijetila deportacija iz te države, ali mu je boravak produžen nakon intervencije tužilaštva.

Nakon što je iskaz zaštićenog svjedoka KDZ-011 zaključen, optužba je ispitala Čarlsa/Charles Kiruđu, bivšeg specijalnog savjetnika izaslanika UN za bivšu Jugoslaviju Jasušija Akašija/Yasushi Akashi. U dokaze je usvojena pisana izjava koja se temelji na njegovih šest prethodnih svjedočenja u haškim procesima. Kiruđa je na tim suđenjima svjedočioo prisilnom protjerivanju nesrpskog stanovništva iz sjeverne BiH, kao i o "talačkoj krizi" u proljeće 1995. godine.

Dijeljenje sadržaja