U unakrsnom ispitivanju doktora Mirsada Mujadžića iz Prijedora Radovan Karadžić između ostalog tvrdio da se "njegov branjenik" ne može smatrati odgovornim za zločine počinjen u dolini rijeke Sane pošto se, kako je objasnio, "ljudi tamo ubijaju otkako postoje dvije vjere". Savjet sudije Morisona Karadžiću da izostavi "taj shizofreni odnos optuženog i advokata odbrane"

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, optužen za genocid i druge zločine počinjene na prostoru BiH, je u nastavku unakrsnog ispitivanja doktora Mirsada Mujadžića iznio svoju teoriju o tome ko je "htio rat", odnosno ko je odgovoran za stradanje nesrpskog stanovništva u Prijedoru i drugim gradovima u dolini rijeke Sane i ponudio objašnjenje zašto sve to, po njegovom mišljenju, nema nikakve veze s njim.

Karadžić, naime, odgovornost za izbijanje sukoba u Prijedoru i okolnim gradovima pripisuje "organizatorima otpora", odnosno Stranci demokratske akcije (SDA) koja je, po njemu, naoružala Muslimane koji su, tvrdi, ispalili prve pucnje i tako izazvali sukob i krvoproliće s namjerom da protjeraju Srbe. On time nastoji da pobije tvrdnje svjedoka da su srpske snage predvođene Radmilom Zeljajom u maju 1992. godine "dobile specijalni zadatak" da očiste Prijedor i druge gradove u dolini Sane od Muslimana.

Karadžić je, između ostalog, tvrdio da je Zeljaja u vrijeme napada na Hambarine i Kozarac krajem maja 1992. godine bio major JNA koja je tada, po njemu, još uvijek bila "multinacionalna" vojska. Svjedok je, međutim, uzvratio da je JNA već tada bila "de facto" srpska vojska, napominjući da je Zeljaja nepunih mjesec dana kasnije i oficijelno imenovan za komandanta vojske bosanskih Srba u tom području. Svjedok je dodao da je Zeljaja nakon zauzimanja Kozarca čak promijenio ime tog naselja prema vlastitom imenu - u "Radmilovo".

Aludirajući na činjenicu da u postupku koji se vodi protiv njega sam sebe zastupa Karadžić je između ostalog rekao da "njegov branjenik ne može odgovarati za to što su se ljudi tamo ubijali" pošto se tamo, odnosno u dolini Sane, kako je objasnio, "ljudi ubijaju otkako postoje dvije vjere". Ne sporeći mu pravo da iznosi svoje teze engleski sudija Morison/Morrison je savjetovao Karadžiću da ipak izostavi "taj shizofreni odnos optuženog i advokata odbrane".

Nakon što je iskaz Mirsada Mujadžića zaključen na klupu za svjedoke je pozvan bosanski Srbin koji svjedoči pod pseudonimom KDZ-163. On je 1992. godine obavljao izvjesne dužnosti u logoru "Manjača" kraj Banjaluke kroz koji je, kako je potvrdio u glavnom ispitivanju, tokom rata prošlo 4.403 osobe. U dokaze je uveden transkript svjedokovog iskaza u predmetu bivših čelnika policije bosanskih Srba Miće Stanišića i Stojana Župljanina.

Svjedok je na tom suđenju potvrdio da je među zarobljenicima, od kojih su većina bili Muslimani, bilo osoba mlađih od 18 i starijih od 65 godina. Naveo je, između ostalog, da je bio zgranut kada je vidio da su zatvorenici koji su 7. jula 1992. godine iz Sanskog Mosta transportovani u Manjaču bili natovareni u kamionima "kao sardine". Prema dokumentima kojima raspolaže tužilaštvo tog dana je zbog nehumanih uslova transporta umrlo 24 ljudi.

Uz pomoć svjedoka u dokaze je uvršteno više dokumenata, među kojima izvještaj iz "Manjače" od 8. avgusta 1992. godine u kojem se govori o posjeti Voje Kuprešanina logoru "po nalogu" Radovana Karadžića. Zahtjev Kuprešanina od 1. oktobra 1992. godine da se izvjestan broj Muslimana zatočenih u "Manjači" pomiluje je, po svjedoku, upućen "poprilično kasno". Prema dokumentu Međunarodnog komiteta Crvenog križa krajem novembra 1992. godine u Manjači se još uvijek nalazilo zatočeno 2.939 osoba.

Karadžić je na početku unakrsnog ispitivanja konstatovao da je svjedok u iskazu na suđenju Stanišiću i Župljaninu rekao da su u Manjači zabilježene samo "dvije nasilne i tri prirodne smrti", te da su četvorica ljudi koji su bili odgovorni za "nasilne smrti" procesuirani 2007. godine. Svjedok je to potvrdio.

Karadžić će unakrsno ispitivanje svjedoka KDZ-163 nastaviti sutra ujutro.

Dijeljenje sadržaja