Doktor Idriz Merdžanić je kao svjedok haškog tužilaštva na suđenju Milomiru Stakiću ispričao da je u ljeto 1992. doktor Duško Ivić odveo grupu bošnjačkih žena iz logora Trnopolje na kliniku u Prijedor, gdje je ginekološkim pregledom potvrđeno da su silovane

"Dešavalo se to noću, dolazili su vojnici i naoružane osobe izvana, i sa upaljenim baterijama u rukama obilazili prostorije u kojima su žene spavale. Odvodili su one koje bi im se svidjele i vraćali ih rano ujutro. To smo mogli vidjeti sa prozora ambulante," pričao je doktor Idriz Merdžanić, koji je u Trnopolju proveo tri mjeseca, kao logoraš i logorski ljekar.

Prema njegovom svjedočenju na suđenju Milomiru Stakiću, optuženom za genocid, prvo je jedna žena, sâma, pred kraj juna, došla u logorsku ambulantu da zatraži pomoć. Poslije nje došle su i druge, ali ne sve, naglasio je doktor Merdžanić i obrazložio da je u mentalitetu i kulturi bošnjačkog naroda silovanje "neoprostiv zločin", ali u isto vrijeme i "sramota koja teško opterećuje žrtvu." Broj silovanih je zato, prema njegovoj tvrdnji, znatno veći od onih sedam-osam, koliko ih se požalilo i zatražilo pomoć.

Pošto je povremeno u logorsku ambulantu dolazio i ljekar prijedorskog Doma zdravlja, doktor Duško Ivić, svjedok Merdžanić je odlučio da ga upozna sa činjenicama o silovanju zatočenih bošnjačkih žena i spremnosti nekih među njima da pođu na ginekološki pregled. Naišao je na razumijevanje kolege: dan-dva poslije tog razgovora doktor Ivić je odveo grupu žena na pregled. Kasnije je sâm rekao doktoru Merdžaniću da je na ginekološkom odjeljenju potvrđeno da su sve te žene zaista silovane.

U isto vrijeme doktor Merdžanić je sve što je saznao o seksualnom zlostavljanju ispričao zamjeniku upravnika logora Slavku Puhaliću, kad je ovaj svratio u ambulantu. "Vjerujem da je on to prenio upravniku Slobodanu Kuruzoviću, jer jednog dana su došli vojnici u dva tenka i slušao sam da su žestoko zamjerali Kuruzoviću i Puhaliću što su dozvolili da one žene budu odvedene na pregled". Svjedok smatra da su njih dvojica obavijestili više vlasti šta se dešavalo, jer su tada prestala silovanja trnopoljskih zatočenica.

"Silovatelji su najčešće bili tenkisti, među njima dvojica s nadimcima Elman i Jakos, koje su ispisali na svojim tenkovima," rekao je doktor Merdžanić i dodao kako su oni, nakon što su spriječeni da odvode žene iz logora Trnopolje, danak uzimali po okolnim selima. S tim u vezi je ispričao da je u logorsku ambulantu došla jedna žena s djetetom "koja je jedva hodala". Ispričala je da su je vojnici uhvatili u selu dok je nosila dijete i odveli na punkt Orlovci, gdje su je nekoliko dana silovali, dok nije, noseći bebu, pobjegla kroz prozor.

Već slijedećeg dana, prema svjedočenju doktora Merdžanića, u logor je došao poručnik, čije je prezime ili nadimak bilo Cumba, po svoj prilici vojni policajac, zajedno s jednim civilom, koji je vjerovatno bio policijski inspektor. Tražili su tu ženu da bi je, navodno, odveli da svjedoči o tome šta joj se dogodilo. "Odlučio sam da ne odam da je tu, i čim su otišli savjetovao sam joj da odmah konvojem napusti logor. Ne znam više šta je s njom bilo," završio je doktor Idriz Merdžanić svjedočenje o slučajevima silovanja u logoru Trnopolje u ljeto 1992. godine.

U optužnici protiv Milomira Stakića seksualna zlostavljanja su navedena u tački 1 u kojoj se govori o genocidu: "U logoru Trnopolje, zatočenice su podvrgavane silovanju i mučenju od strane osoblja logora, policije, vojske i drugih koji su imali pristup u logor. U mnogim slučajevima, žene i djevojke su odvođene iz logora i silovane ili seksualno zlostavljane na drugim lokacijama." Stakiću se silovanja stavljaju na teret jer su "vojni i policijski kadrovi, koji su bili zaduženi za logore, potpadali pod vlast i kontrolu Kriznog štaba", čiji je predsjednik u to vrijeme bio optuženi. Prema optužnici, on je morao ili imao razloga da zna za te zločine i bio je dužan da preduzme odgovarajuće mjere da ih spriječi, a to nije učinio.

Na Haškom tribunalu su prvi put, kad je riječ o međunarodnim sudovima, donesene presude za ratna silovanja. U obrazloženju kazne Anti Furundžiji silovanje u ratu definisano je kao ratni zločin. U presudama trojici optuženih po predmetu Foča (Dragoljub Kunarac, Radomir Kovač i Zoran Vuković) silovanje i seksualno porobljavanje djevojaka i žena je kvalifikovano kao zločin protiv čovječnosti. Da li će silovanja biti uvrštena i kao jedan od elemenata zločina genocida, znaće se na kraju suđenju Milomiru Stakiću.

Dijeljenje sadržaja