Doktor Idriz Merdžanić, svjedok optužbe na suđenju Milomiru Stakiću, istakao da su zločini u prijedorskoj opštinu u ljeto 1992. godine planirani na "najvišem političkom vrhu SDS"

Govoreći o "čišćenju" u prijedorskoj opštini krajem proljeća i u ljeto 1992. godine, doktor Idriz Merdžanić, svjedok tužilaštva na suđenju Milomiru Stakiću, u više navrata je naglasio kako je "siguran da je to planirano sa najvišeg (političkog) vrha Srpske demokratske stranke".

"Sve je rađeno po konceptu i naređenju sa najviših mjesta," rekao je on, naglasivši da nikakav niži oficir ili lokalni čelnik stranke nije mogao na svoju ruku odlučiti da se toliki broj ljudi ubije, zatoči i progna.

U prilog tome naveo je i spiskove s kojima su naoružane formacije išle u pohode na bošnjačka i hrvatska sela. "Uvijek su nosili spiskove sa uputstvima kojim ljudima će šta raditi. Jedni su po spisku ubijani, drugi sprovođeni u logore," rekao je svjedok Merdžanić, naglasivši da su ljudi koji su dovedeni u logor Trnopolje, gdje je i sam bio tri mjeseca, pričali istu priču: naoružane srpske formacije bi najprije opkolile, a potom upale u selo. Poslije razdvajanja od muškaraca, žene i djeca su odvoženi u logor Trnopolje. "Od muškaraca izvjestan broj je, po spisku, ubijan, ostali su, prema kriterijumima odozgo, odvođeni u logor Omarska, Keraterm ili Trnopolje," rekao je on.

U sistem etničkog čišćenja su, po svjedočenju doktora Merdžanića, spadali logori i sam "red" u logorima. Žene i djeca su u najkraćem mogućnom roku transportovani konvojima izvan prijedorskog kraja, kako bi napravili mjesta novim logorašima, i "čišćenje" se nastavilo. Zato pred zatvaranje Trnopolja krajem septembra 1992, u njemu gotovo nije ni bilo žena i djece.

Nakon što je, u avgustu 1992, istina o prijedorskim logorima dospjela u svjetsku javnost, ubijanja su - svjedočio je Merdžanić - obustavljena. Svi preostali logoraši su iz Omarske i Keraterma prebačeni u Trnopolje, a strah unesen etničkim čišćenjem u ljeto 1992. učinio je da se iz prijedorskog kraja potom "dobrovoljno" iseli na hiljade bošnjačkih i hrvatskih porodica.

I doktor Idriz Merdžanić je posebno istakao presudnu ulogu medijske propagande u ostvarivanju plana etničkog čišćenja prijedorskog kraja. Po njegovoj ocjeni orkestrirana propaganda je bukvalno "zavela srpski narod protiv Muslimana i Hrvata".

"Danas mi nije jasno kako, ali oni su uspjeli ubijediti mog komšiju Srbina, s kojim sam se rodio, odrastao i živio skupa, da sam mu neprijatelj i da me treba ubiti. Propaganda je bila zasljepljujuća i mnogi Srbi nisu ni primijetili da su uvučeni u to," rekao je doktor Merdžanić, i u tom kontekstu pomenuo i svog kolegu Milomira Stakića, koji je, prema optužnici, odgovoran za etničko čišćenje u prijedorskom kraju jer je u ljeto 1992. bio predsjednik opštinskog Kriznog štaba.

"Bio je ljekar kao ja, a odlučivao je o logorima. Znao je da smo i mi tamo. Znao je da je njegov kolega Jusuf Pašić, koji je bio pred penziju, odveden u Omarsku i tamo ubijen. Znao je da je desetak doktora ljekara odvedeno u Omarsku i ubijeno. Zašto su likvidirani ti ljudi, koji su u principu bili muslimanska inteligencija i nešto značili? Postoji li odgovor?" zapitao se na kraju svog svjedočenja doktor Merdžanić.

Dijeljenje sadržaja