Na suđenju Radovanu Karadžiću svjedok Entoni Banberi govori o teroru nad Sarajevom, etničkom čišćenju Banjaluke, Sanskog mosta i Bijeljine i ograničenoj slobodi kretanja pripadnika mirovnih snaga UN. U unakrsnom ispitivanju Karadžić tvrdi suprotno – da su Srbi bili miroljubivi i da su se uzdržavali od neprijateljstva između ostalog i zato što im je Akaši bio "neodoljiv", pa su popuštali njegovim zahtjevima

Na suđenju Radovanu Karadžiću svjedoči Entoni Banberi/Anthony Banbury, pomoćnik generalnog sekretara Ban Ki-muna/Ki-moon za podršku mirovnim operacijama UN. Svjedok je od aprila 1994. do maja 1995. bio politički savjetnik Viktora Andrejeva, bivšeg predstavnika UN za civilne poslove čija se kancelarija nalazila u Sarajevu, nakon čega je imenovan za pomoćnika Jasušija Akašija/Yasushi Akashi, tadašnjeg specijalnog izvjestioca generalnog sekretara UN za bivšu Jugoslaviju.

Banberi je prisustvovao brojnim sastancima sa Karadžićem i drugim političkim i vojnim vođama bosanskih Srba i tom prilikom je vodio detaljne bilješke koje su uvedene u dokaze, zajedno sa pisanom izjavom koju je 2009. godine dao istražiteljima tužilaštva. U toj izjavi Banberi je opisao patnje civilnog stanovništva Sarajeva zbog "neprekidne kampanje artiljerijskog i snajperskog terora" od strane snaga bosanskih Srba, navodeći između ostalog da je "svaki stanovnik grada, bez obzira gdje je živio, mogao biti ubijen čim iskorači na ulicu". Kada je francuski general Žanvije/Bernard Janvier na sastanku sa srpskim rukovodstvom u aprilu 1995. godine uložio protest zbog ubijanja civila, Karadžić mu je – navodi Banberi - odgovorio: "Možda neki od naših topdžija ne vide baš najbolje". Na istom sastanku Karadžić je rekao da su "Srbi živjeli sa Muslimanima 500 godina i više neće".

Po svjedoku, Karadžić je imao kontrolu nad srpskim snagama i to je jednom prilikom javno demonstrirao pred pripadnicima mirovnih snaga UN, rekavši da je zatvorio sarajevski aerodrom preko vikenda kako bi "cijelom svijetu pokazao ko ga kontroliše". Karadžić i Mladić su "imali mogućnost da podešavaju nivo terora" i oni su se time koristili kao "polugom" kojom su kontrolisali postupke ne samo protivničkih snaga nego i samog UNPROFOR i kompletne međunarodne zajednice.

Banberi je opisao kako su srpske snage ograničavale slobodu kretanja pripadnicima UN i drugih humanitarnih organizacija i onemogućavale snabdijevanje Sarajeva, Goražda, Srebrenice, Žepe i Bihaća... kada im je to odgovaralo. S druge strane, ponekad su omogućavale veću slobodu kretanja "kako bi se stekao utisak da su oni razumna strana u sukobu". Srbi su, kako je rekao, dozvoljavali snabdijevanje UN u zaštićenim zonama tek onoliko koliko im je bilo potrebno da prežive, šaljući im na taj način poruku da "ograničenja" trpe zbog određenih postupaka bosanske vlade. Zapovjednici UN snaga na terenu su zato pokušavali da se "umile" srpskim snagama, dok su bosansku vladu doživljavali kao "izvor problema".

Tužiteljica Kerolin Edžerton/Karolyn Edgerton je potom ukazala na dijelove svjedokove izjave koji se odnose na etničko čišćenje Banjaluke, Bijeljine i Sanskog mosta. "Jasno je da su protjerivanja na etničkoj osnovi bili sastavi dio politike bosanskih Srba", rekao je svjedok. On je naveo da je cilj Srba bila etnički čista teritorija na kojoj bi Srbi mogli da žive "odvojeno od ostalih". Optužba je prikazala i video-snimak Karadžićeve posjete Loparama 24. marta 1995. godine. Na snimku Karadžić je obučen u vojnu uniformu što, po svjedoku, ukazuje na opredjeljenje da se rat završi vojnim sredstvima.

Na početku unakrsnog ispitivanja Karadžić je nastojao da pokaže da su svjedokovi navodi djelomično zasnovani na činjenicama, a više na njegovim "procjenama i vjerovanjima". On je ukazivao da se saznanja UN o etničkom čišćenju u Banjaluci zasnovana na "lažnim" informacijama "muslimanske tajne organizacije", da je nesrpsko stanovništvo "dobrovoljno" napuštalo svoje domove, te da su im Srbi čak obezbjeđivali "pratnju", za razliku od "muslimanske strane koja je Srbe protjerivala sa zavežljajem u ruci".

Karadžić je između ostalog nastojao da dokaže da je cilj vlade u Sarajevu bio da se iz BiH protjera "svo kršćansko stanovništvo", što je svjedok odbacio. Odgovarajući na pitanje predsjedavajućeg sudije Kvona/Kwon, svjedok je rekao da je "onda vjerovao i da još uvijek vjeruje da je službena politika bosanske vlade bila da ima multietničku državu". Karadžić je, također, ukazivao da su Srbi bili kooperativni, poštovali mirovne sporazume i uzdržavali se od neprijateljstva, a da je on sam "često popuštao... zato što mu je Akaši bio neodoljiv".

Unakrsno ispitivanje se nastavlja sutra ujutro.

Dijeljenje sadržaja