Prema riječima visokog oficira UNPROFOR, koji na suđenju Radovanu Karadžiću svjedoči pod zaštitnim mjerama, napadi na sarajevske civile su bili dio globalne strategije da se među civilima "stvori klima straha i terora". General Ratko Mladić je, po svjedoku, bio "glavni strateg", a general Dragomir Milošević "tehničar" zadužen za sprovođenje te strategije na području Sarajeva 1994. i 1995. godine

Iskaz bivšeg predsjednika Kriznog štaba na Ilidži Neđeljka Prstojevića na suđenju Radovanu Karadžiću prekinut je kako bi tužilac ispitao visokog oficira UNPROFOR koji svjedoči pod pseudonimom "KDZ-182". U dokaze je uvedena svjedokova pisana izjava koja se temelji na njegovim ranijim haškim iskazima, također datim pod zaštitnim mjerama. Pošto svjedoči na francuskom jeziku, može se pretpostaviti da se radi o visokom oficiru oružanih snaga Francuske.

Prema kratkom sažetku izjave koju je pročitao tužilac, svjedok je na dužnosti u snagama UN u Sarajevu bio krajem 1994. i tokom 1995. godine. Tokom tog perioda snage bosanskih Srba su otvarale snajpersku i artiljerijsku vatru po civilnom stanovništvu Sarajeva. Na brojne progovore UNPROFOR zbog dejstvovanja po civilima zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS Dragomir Milošević ili uopšte nije odgovarao ili je tvrdio da su Muslimani prvi otvorili vatru.

Svjedok je rekao da su glavna meta srpske artiljerije i snajpera bili civili, dok su vojni objekti Armije BiH bili "popratni ciljevi". Napadi na civile su, precizirao je svjedok, bili dio globalne strategije da se među građanima "stvori klima straha i terora". Po njegovom mišljenju glavni "strateg" je bio general Mladić, dok je general Milošević bio "tehničar" zadužen za njeno sprovođenje na području Sarajeva. Bivši oficir za vezu između VRS i UNPROFOR Milenko Inđić je, po svjedoku, predstavljao "Mladićeve oči i uši" i brinuo se da operacije SRK budu u skladu sa Mladićevom općom strategijom.

Tužilac je ukazao na naređenje generala Mladića od 6. novembra 1994. godine kojim bivši zapovjednik Generalštaba VRS podređenim jedinicama na području Sarajeva "zabranjuje izvođenja dejstava iz teškog naoružanja većeg kalibra po civilnim ciljevima… bez njegovog izričitog naređenja i saglasnosti". To naređenje, po riječima svjedoka, potvrđuje da je Mladić "osmislio, kontrolisao i nadzirao" dejstva po civilima u Sarajevu.

Karadžić je za unakrsno ispitivanje svjedoka "KDZ-182" tražio više od pet sati koliko mu je vijeće ranije dodijelilo jer je, kako je rekao, njegova objedinjena izjava "puna opštih opisa, mišljenja i impresija", da je "veoma proizvoljna i zbog toga opasna", te da "ima težinu cijele jedne optužnice". Vijeće je, međutim, odbacilo taj Karadžićev zahtjev uz obrazloženje da se već uvjerilo da optuženi često "trati" vrijeme koje mu je dato za unakrsno ispitivanje.

Karadžić je i sa ovim svjedokom nastojao da dokaže da je protivnička strana gađala svoje vlastite civile i izvodila druge "ratne trikove" kako bi "optužila Srbe" i "uvukla UN u sukob". Svjedok je te tvrdnje odbacio rekavši da su Srbi bili odgovorni za najveći broj incidenata. Karadžićevu sugestiju da su to samo "puka nagađanja" svjedok je također odbacio rekavši da su njegove ocjene zasnovane na ličnim opservacijama, razgovorima, analizama i istragama UNPROFOR na osnovu kojih je "izvan svake sumnje" zaključio da je civilno stanovništvo "izloženo agresiji od strane Srba". "To nisu pretpostavke zasnovane na dimu", zaključio je oficir UNPROFOR.

Dijeljenje sadržaja