U unakrsnom ispitivanju Mehmeda Musića, Karadžić nastojao da dokaže da su se pre napada srpskih snaga, meštani sela Musići naoružali i pripremali za borbu zbog čega su evakuisali žene i decu. Svedok je dobacio Karadžiću da će, "ako tako nastavi", na kraju ispasti da su meštani Musića raspolagali i "tenkovima i topovima". Sudijske opomene optuženom i svedoku zbog "neprimerenih" komentara

Mehmed Musić, svedok tužilaštva na suđenju bivšem predsedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, je 1992. godine živeo u selu Musići, u sarajevskoj opštini Hadžići. Budući da je Musić do sada dao niz izjava tužilaštvu u Hagu i Bosni i Hercegovini kao i da je svedočio u predmetima Momčila Krajišnika i Slobodana Miloševića, u dokaze je uvedena objedinjena pisana izjava svedoka a u sudnici je pročitan kratak sažetak njegovog iskaza.

Musić je rekao da su srpske snage napale njegovo selo 20. maja 1992. godine i da su tom prilikom tri osobe ubijene a njih oko 150 je zatočeno. U narednih 5 meseci, Musić je prošao kroz sedam zatočeničkih objekata pobrojanih u Karadžićevoj optužnici, u kojima su "logoraši zlostavljani, premlaćivani i ponižavani". Musić je ukazao da su u garaži u Hadžićima zatočenici bili primorani da tovare municiju, u sportskoj hali u Hadžićima su morali da pevaju četničke pesme kao i da upražnjavaju oralni seks sa drugim zatočenicima. Rekao je, takođe, da je 48 zatočenika izvedeno iz sportskog centra i da nikad više nisu viđeni. Razmenjen je 5. novembra 1992. godine.

Unakrsno ispitivanje svedoka je proteklo u oštrim raspravama sa optuženim kojeg je Musić nazivao "zločincem", "ekstremistom" i "lažovom". Karadžić je uzvratio opisujući ga kao "omiljenog svedoka svih tužilaštva, u Hagu i Sarajevu", što je nekoliko puta ponovio. Takve razmene su predsedavajućeg sudiju Kvona/Kwon navele da upozori Karadžića da će sledeći put isključiti njegov mikrofon, dok je sudija Morison/Morisson zamerio svedoku na "neprimerenim" komentarima.

Karadžić je nastojao da svedoka "ulovi" u nedoslednostima upoređivanjem izjava koje je dao u proteklih petnaestak godina. Pored ostalog je ukazao da je Musić tek u jednoj od nedavnih izjava naveo da su zatočenici u sportskom centru u Hadžićima bili prinuđeni na međusobni oralni seks. Musić je odgovorio da ga je "bilo sramota" da o tome govori i da je "neke stvari zbog toga prešutio". Optuženi je na to primetio da se "neke stvari ponavljaju u izjavama svedoka i da u svim pritvorima od Iraka do Hadžića postoji neko ko se igra seksualnim organima zarobljenih".

Karadžić je takođe nastojao da dokaže da su Bošnjaci prvi počeli sa sukobima i provokacijama čime su izazvali odgovor srpskih snaga. Na primer, svedok je u izjavama koje je Karadžić opširno citirao, tvrdio da su meštani Musića raspolagali lovačkim puškama i pištoljima a kasnije je dodao da su dobili "nešto naoružanja" od rezervnih snaga milicije uključujući jedan mitraljez kao i da su imali karabine i ručne bombe. Svedok je odbrusio da će se "ako Karadžić tako nastavi" na kraju ispostaviti da su meštani Musića raspolagali i "tenkovima i topovima". Optuženi je pokušao da utvrdi i zbog čega su meštani Musića evakuisali žene i decu i sugerisao je da su stanovnici sela "poginuli u borbi". Svedok je odgovorio da se radilo o "jednom vidu borbe" pošto su "pucali iz puškomitraljeza dok nije zakočio" ali da se "nije moglo protiv 50 tenkova".

Nakon Musića, svedočenje je počeo Neđeljko Prostojević, bivši predsednik opštine Ilidža. Budući da je svedok uneo brojne ispravke u izjavu koju je dao na suđenju Momčilu Krajišniku, kao i da je tražio da mu se omoguće dodatna pojašnjenja i tumačenja određenih izraza i dokumenata, sudije su, uprkos protivljenju tužioca, odlučile da Prstojević svedoči "uživo", a ne putem pisane izjave i transkripta prethodnog svedočenja. Njegovo svedočenje nastavlja se u utorak.

Dijeljenje sadržaja