Tokom ispitivanja bivšeg predsjednika Kriznog štaba Ilidže Neđeljka Prstojevića tužilac sugerisao da je svjedok bio i ostao jedan od glavnih "obožavaoca i podržavaoca" Radovana Karadžića. Prstojević to negira i kaže da je "on čovjek od zakona". Iako priznaje da nakon lakšeg izljeva krvi u mozak 1996. godine "ponekad jedno misli a drugo govori", Prstojević neslaganja između onoga što je govorio na suđenju Krajišniku 2005. godine i onoga što sada tvrdi pripisuje lošim prevodima i "nepotpunim" transkriptima presretnutih razgovora

Bivšem predsjedniku Kriznog štaba Srpske opštine Ilidža Neđeljku Prstojeviću tužilac je u nastavku ispitivanja sugerisao da je on "jedan od glavnih obožavaoca i podržavaoca" Radovana Karadžića, ukazujući da svjedok brojnim ispravkama koje je unio u svoj iskaz sa suđenja Momčilu Krajišniku 2005. godine, nastoji da zaštiti bivšeg predsjednika Republike Srpske.

Prstojević, međutim, kaže da su te tužiočeve tvrdnje "čudne" pošto je on "čovjek od zakona" koji je podržavao srpsko rukovodstvo onda kada je ono postupalo ispravno i zakonito, ali se isto tako suprotstavljao odlukama koje je smatrao neprovodivim. Tužilac Alan Tiger/Tieger je potom citirao članak objavljen u britanskim novinama "London Observer" po kojem je svjedok na predizbornom skupu na Dobrinji pred oko 3.000 okupljenih Srba u septembru 1996. godine veličao Karadžića nazivajući ga "legendarnim" i "najvećim Srbinom među nama", uspoređujući ga sa pravoslavnim svecima.

"Ja se toga uopšte ne sjećam", odgovorio je Prstojević, kome je tužilac tokom ispitivanja često "osvježavao pamćenje" citatima iz njegovog iskaza sa suđenja Krajišniku. Ukazujući na dokument poznat kao "Varijante A i B" tužilac je nastojao pokazati da su opštinske vlasti Ilidže postupile u skladu sa upustvima Glavnog odbora SDS od 19. decembra 1991. godine, za koji je Karadžić, inače, u svjedočenju u odbranu Krajišnika 2008. godine, tvrdio da predstavlja "ekspertsko mišljenje uplašenih penzionisanih oficira", a da ga je Glavni odbor SDS samo "cirkulisao".

Prstojević, međutim, kaže da je u slučaju opštine Ilidža to upustvo samo "djelimično"i "formalno" realizovano. Nakon formiranja Kriznog štaba i Skupštine srpske opštine Ilidža, početkom 1992. godine, na to upustvo je, tvrdi, "stavljena tačka". Prigovarajući na tužiočeva pitanja Karadžić je nekoliko puta svjedoku praktično sugerisao odgovore, zbog čega su ga sudije upozorile.

Prstojević je, inače, prošlog četvrtka na početku svjedočenja naveo da se zbog "lakšeg izliva krvi u mozak 1996. godine" nekih stvari teže prisjeća i ponekad "jedno misli a drugo govori". Neka očita neslaganja između iskaza u predmetu Krajišnik i onoga što tvrdi danas, Prstojević uglavnom pripisuje lošem prevodu na engleski jezik, kao navodno nepotpunim transkriptima presretnutih razgovora, u kojima se pojedine rečenice završavaju sa tri tačke.

Prstojević, između ostalog, tvrdi da na 17. sjednici srpske Skupštine on nije govorio o "protjerivanju" Muslimana sa Ilidže, kako je to protumačeno na suđenju Krajišniku, nego o njihovom "potiskivanju", što je po njemu vojni izraz koji se odnosi na "neprijateljsku živu silu", a ne na civile. Taj dio Prstojevićevog skupštinskog govora se, inače, odnosi na sastanak od 18. aprila 1992. godine kada se Karadžić pojavio na Ilidži zajedno sa Momčilom Krajišnikom i članovima srpske vlade. Po tužiocu, tema sastanka bila je vojno-bezbjednosna situacija, dok Prstojević tvrdi da je to bila tek usputna tema, a da se rasprava odnosila na buduće sjedište srpske vlade.

Dijeljenje sadržaja