Radovan Karadžić je u unakrsnom ispitivanju sarajevskog policajca Nedžiba Đoze nastojao pokazati da njegova vojska nije ubijala civile na Sedreniku i drugim dijelovima Sarajeva nego da je, naprotiv, opština Stari Grad bila "mučilište za Srbe"

Sarajevski policajac Nedžib Đozo je na suđenju Radovanu Karadžiću rekao da se prilikom uviđaja snajperskih i artiljerijskih incidenata na Sedreniku uvjerio da je vatra kojim su ubijani i ranjavani civili u tom naselju dopirala sa srpskih položaja na Špicastoj stijeni. Po njegovim riječima, na Sedreniku je tokom rata ubijeno ili ranjeno oko stotinu ljudi. Ginuli su Muslimani, Srbi, Hrvati i drugi, bez razlike.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju nastojao osporiti kredibilitet svjedoka tvrdeći, između ostalog, da je opština Stari Grad gdje se nalazila policijska stanica u kojoj je Đozo radio, bila "mučilište za Srbe". Nakon nekoliko pokušaja da pokaže kako "lov na Srbe" u toj opštini "nije prestajao" sudije su ga prekinule i zatražile da pređe na druge, relevantne teme.

Navodeći incident u kojem je u decembru 1994. godine na Sedreniku ranjena Derviša Selmanović, koji se inače ne spominje u optužnici, Karadžić je od svjedoka tražio da objasni kojim metodama je došao do zaključka da je pucano sa Špicaste stijene i tražio da navede imena svih žrtava sa Sedrenika.

Svjedok je objasnio da su za utvrđivanje pravca iz kojeg je otvarana snajperska ili artiljerijska paljba bili zaduženi balističari navodeći, između ostalog, da je mjesto na kojem je ranjena Derviša Selmanović bilo izloženo vatri jedino iz pravca Špicaste stijene. S tog položaja srpska vojska je otvarala vatru na žene i djecu što se, kako je svjedok rekao, "graniči sa nenormalnim ponašanjem".

"Dajte dokaze", skoro je vikao Karadžić,tražeći od svjedoka da poimenice pobroji sve sedreničke žrtve i tvrdeći da u 1.260 dana koliko je, po njemu, trajala opsada Sarajeva nije bilo više od deset žrtava u tom naselju. On je također naveo da su "bila samo dva velika incidenta u kojima je ubijeno više ljudi" - Markale 1 i 2 – i to, kako je rekao, "oba inscenirana". Svjedok je te tvrdnje odbacio rekavši, između ostalog, da je evidencija o imenima i broju žrtava stavljena na raspolaganje Haškom tužilaštvu.

Tužiteljica Kerolin Edžerton/Karolyn Edgerton je u dodatnom ispitivanju predočila ratni dnevnik Stanice javne bezbjednosti Stari Grad i od svjedoka zatražila da pročita imena ubijenih ili ranjenih stanovnika Sederenika. Prelistavajući prvih nekoliko stranica podebelog policijskog dnevnika koji se odnosi samo na prve dvije godine opsade, svjedok je pročitao više od dvadeset imena.

Karadžić je potom zatražio da svjedok precizira da li su imena iz ratnog dnevnika civili ili vojnici. Svjedok je na zahtjev sudija ponovo na kratko pregledao nekoliko prvih strana dnevnika i pročitao ime dvanaestogodišnjeg dječaka Harisa Mujhodžića. "Kada bih nastavio listati našlo bi se još puno djece", rekao je svjedok upitavši se kakva je to vojska koja puca na dvanaestogodišnju djecu.

Nakon što je Nedžib Đozo ispraćen iz sudnice počeo je iskaz Ismeta Svrake, koji je zadobio teške tjelesne ozljede nogu i trbuha u eksploziji minobacačke granate na Markalama 28. avgusta 1995. godine. Njegovo će se svjedočenje nastaviti u ponedjeljak.

Dijeljenje sadržaja