U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću prikazani video-snimci incidenata na sarajevskoj pijaci Markale, kao i fotografije koje je sa sobom u Hag donio kriminalistički tehničar Sarajevskog CSB Sead Bešić. Karadžić se pita kako su geleri "samo jedne granate" mogli ubiti ili raniti gotovo 300 ljudi

Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću svjedoči Sead Bešić koji je u svojstvu kriminalističkog tehničara sarajevskog Centra službi bezbjednosti (CSB) učestvovao u uviđajima oba incidenata na Markalama, od 5. februara 1994. i 28. avgusta 1995. godine.

Pored ovih svjedok je učestvovao u istragama još dva incidenta koji se navode u optužnici protiv Karadžića - granatiranja reda za humanitarnu pomoć na Dobrinji 4. februara 1994. godine i snajperskog incidenta u ulici Zmaja od Bosne od 18. novembra iste godine u kojem je ranjena Dženana Sokolović i ubijen njen sin Nermin Divović.

O tim incidentima svjedok je ranije svjedočio na suđenjima generalima Stanislavu Galiću, Dragomiru Miloševiću i Momčilu Perišiću. Ovog puta sa sobom je donio više fotografija koje prikazuju lice mjesta, stabilizatore i šrapnele smrtonosnih granata i druge tragove, kao i tijela poginulih u sarajevskim mrtvačnicama. Pored tih fotografija, tužilaštvo je još jednom emitovalo dijelove video-snimaka snimljenih neposredno nakon eksplozija kobnih granata na Markalama. Bešić, koji svjedoči sa mjerama zaštite lika, je na jednom od prikazanih snimaka identifikovao sebe, istina samo s leđa.

Kao član uviđajnog tima sarajevskog CSB svjedok je bio zadužen da sačini skice i fotografiše mjesta zločina. Na pitanje tužioca šta misli o već više puta izrečenim tvrdnjama optuženog da su na Markalama u avgustu 1995. godine "podmetnuti stari leševi", svjedok je odgovorio da mu je to "teško i komentarisati". Po njemu, video-snimci i fotografije na kojima se vide poginuli i teško ranjeni dovoljno govore o tome šta se dogodilo i jasno ukazuju na činjenično stanje.

Na početku unakrsnog ispitivanja, koje će nastaviti sutra, Karadžić se bavio prvim masakrom na Markalama, iz februara 1994. godine. Ukazivao je da je uviđajna ekipa došla na Markale nakon što je mjesto zločina bilo "očišćeno", odnosno nakon što su odvezeni ranjeni i uklonjena tijela poginulih. Sabirajući poginule, ranjene i one koji u eksploziji nisu ozlijeđeni, pa su mogli da priskoče u pomoć žrtvama, Karadžić je izračunao da je tog dana na Markalama bilo između 400 i 500 ljudi, pa se pitao šta je privuklo toliko ljudi na pijacu na kojoj, po njemu, nije bilo puno robe. Osim toga, nevjerovatno mu je da su geleri "jedne minobacačke mine", mogli doprijeti do "oko 300 ljudi" koji su ubijeni ili ranjeni.

Prema optužnici, u eksploziji minobacačke granate na Markalama 5. februara 1994. godine poginulo je 66 osoba, a ranjeno preko 140 osoba. U drugom incidentu koji se dogodio 28. avgusta naredne godine ubijeno je 43 Sarajlija, a 75 ranjeno.

Dijeljenje sadržaja