Bivši pripadnik Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio o protjerivanju hrvatskog i muslimanskog stanovništva od strane srpske vojske i policije. Po svjedoku, propaganda koju su širili Karadžić i drugi srpski političari da su Hrvati i Muslimani "prijetnja Srbima" te da je"suživot nemoguć" je značajno doprinijela jačanju međunacionalne mržnje

Na suđenju Radovanu Karadžiću optužba je na klupu za svjedoke danas izvela još jednog "insajdera" – nekadašnjeg pripadnika Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS koji je tokom rata živio u sarajevskom naselju Grbavica. Svjedočeći pod pseudonimom "KDZ 310" i mjerama zaštite lika i izmjene glasa svjedok je, između ostalog, opisao zlostavljanje i protjerivanje nesrpskog civilnog stanovništva iz tog naselja od strane srpske vojske i policije.

Prema pisanoj izjavi čiji je sažetak pročitao tužilac, svjedok je u septembru 1991. godine uočio da je JNA, nakon povlačenja iz Slovenije i Hrvatske, u ruke Srpske demokratske stranke (SDS) na području Sarajeva predala ogromnu količinu oružja i municije, te da je do aprila naredne godine uspostavila artiljerijske položaje oko grada.

Prateći izjave Karadžića i drugih srpskih političara svjedok je zaključio da je na povećanje međunacionalne netrpeljivosti značajno utjecala "antimuslimanska i antihrvatska propaganda" čelnika SDS koji su govorili da su ta dva naroda "prijetnja Srbima" i da je s njima "suživot nemoguć".

Karadžićev govor iz januara 1991. godine kada je odajući počast srpskim žrtvama u Drugom svjetskom ratu rekao da su Srbi "jedini narod koji je proganjan i ubijan samo zato što postoji" je, po svjedoku, primjer poticanja međunacionalne mržnje. Odgovarajući na pitanja tužioca svjedok je rekao da Karadžić i drugi politički lideri nisu imali pravo da određuju ko će s kim živjeti, već da je to trebala biti odluka samih naroda."Mogli smo se takmičiti u sportu ili u književnosti, a ne ko će koga više da ubije", rekao je svjedok.

Optužba je, između ostalog, ukazala na Karadžićev intervju beogradskoj "Borbi" od 16. aprila 1992. godine u kojem je rekao da Srbi nikada neće naći mir dok ne postignu vjekovnu aspiraciju da žive svi u jednoj državi. "Karadžić je bio harizmatična ličnost i ljudi su mu vjerovali i mislili da je to ostvarivo", rekao je svjedok.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju nastojao ukazati da su se Muslimani, a ne Srbi, pripremali za rat u BiH tvrdeći da su u septembru 1991. godine imali već oko 100.000 vojnika, od kojih značajan dio na području opštine Novo Sarajevo u čijem sastavu je bila i Grbavica. Svjedok je, međutim, ostao pri svom stavu da je Grbavica "pala" u srpske ruke bez otpora, te da on tamo nije vidio nijednog pripadnika Zelenih beretki ili drugih muslimanskih snaga.

Ono što je svjedok vidio je, kako je ponovio, bilo prisilno protjerivanje nesrpskih civila koji su pod prisilom u kolonama sporovođeni sa Grbavice. Po Karadžiću ta svjedokova tvrdnja nije tačna i tvrdi da nije bilo protjerivanja već "razmjene" stanovništva. Jer, kako je rekao, "cijeli svijet bi znao" da su civili masovno protjerivani. Svjedok je na to odgovorio da je scene protjerivanja, osim "svojim očima", viđao i na televiziji, što je optužba u dodatnom ispitivanju potkrijepila izvještajima beogradske i sarajevske televizije o protjerivanju Muslimana i Hrvata sa Grbavice.

Suđenje Radovanu Karadžiću, koji se tereti za genocid i druge zločine počinjene tokom rata u BiH, biće nastavljeno 7. decembra ove godine.

Dijeljenje sadržaja