Bošnjaci u Banjaluci su 1992. godine živeli "u getu i osećali se kao bića drugog reda", dok su uniformisani Srbi "besomučno pucali" po kućama i džamijama, a policajci prebijali nesrbe u "crvenom kombiju", kaže svedok koji je morao da potpiše "iseljenicu" kako bi mogao da napustio grad

Na suđenju Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu, čelnicima policije bosanskih Srba, danas je svedočio Bošnjak iz Banjaluke zaštićen pseudonimom ST-223. Na poziv optužbe govorio je opresuđenim činjenicama koje se odnose na zastrašivanje nesrba i teške životne okolnosti u tom gradu, što odbrana osporava.

Svedok je u aprilu 2002. godine dao iskaz na suđenju Radoslavu Brđaninu i tada je detaljno govorio o "crvenom kombiju" koji je od proleća 1992. godine "sejao strah i teror" među banjalučkim nesrbima. To vozilo lokalni policajci koristili su za prebijanje Muslimana i Hrvata, uz obavezno otvorena vrata kako bi zastrašili ostale. Svedok je u zimu 1992. godine i sam "imao susret" sa crvenim kombijem.

Banjalukom se, tvrdi svedok, nije moglo kretati bez propusnica, ali ni one nisu garantovale siguran prolaz na brojnim kontrolnim punktovima koje su držale srpske snage. "Čovek se oseća kao da je u getu, kao biće drugog reda", opisao je on "psihički negativnu" situaciju u kojoj su bili banjalučki nesrbi. Naoružani Srbi su "besomučno pucali" po kućama i džamijama, u tolikoj meri da su se čaure mogle "zgrtati" po ulicama.

Bošnjaci su svoje probleme izneli srpskim vlastima na sastanku u avgustu 1992. godine kojem su prisustvovali svedok i optuženi Župljanin. Uprkos deklarativnoj dobroj volji da se reše problemi, svedok smatra da je sastanak bio kontraproduktivan, pošto su već dan kasnije sprovedene masovne racije i hapšenja. U delu grada u kojem je živeo uvedena je stalna policijska patrola, ali su oni, umesto da pružaju zaštitu, često iznuđivali novac od stanovništva ili pljačkali njihovu imovinu.

Ukoliko su želeli da napuste grad morali su da potpišu dokument poznat kao "iseljenica" u kojem potvrđuju da svu pokretnu i nepokretnu imovinu ostavljaju Republici Srpskoj.

Župljaninov branilac, koji je jedini unakrsno ispitivao svedoka pošto Stanišićeva odbrana nije imala pitanja, sugerisao je da potpisivanjem "iseljenice" Bošnjaci nisu prenosili vlasništvo, već samo privremeno omogućavali korišćenje njihove imovine. Svedok ST-223 je, međutim, naveo da reč "privremeno" nije postojala u tom dokumentu i da, iako se "potajno nadao", nije verovao da će ikada moći da se vrati i poseduje svoju imovinu.

Branilac je pokušao da diskredituje svedoka ukazujući da je u odsustvu osuđen na 12 godina zatvora zbog članstva u grupi 'Valter' koju je navodno organizovala SDA. Prema presudi on je iz Banjaluke prosleđivao "vojne i informacije o opštem stanju" ambasadi BiH i stranim predstavništvima u Zagrebu. Svedok je odbacio svaku vezu sa pomenutom organizacijom i braniočeve tvrdnje nazvao "notornom laži". Podsetio je advokata Dragana Krgovića da nije imao slobodu kretanja, a kamoli mogućnost da prikuplja i prosleđuje informacije. Dodao je i da ga nikada niko nije pozvao na odgovornost ili odsluženje kazne nakon što se vratio u Banjaluku.

Dijeljenje sadržaja