Napadima na sela, zatvaranjem u logore, ubijanjem, izazivanjem straha, silovanjima, izgladnjivanjem i deportacijama Muslimana sa srpskih teritorija u Prijedoru je "potpuno provedeno etničke čišćenje", tvrdi bivši zatočenik Trnopolja na suđenju zvaničnicima policije bosanskih Srba

Bivši zatočenik logora Trnopolje, zaštićen pseudonimom ST-249, svedočio je danas na suđenju Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu, nekadašnjim čelnicima policije bosanskih Srba. Njih dvojica se terete za zločine koje su pripadnici policije počinili nad bosanskim Hrvatima i Muslimanima tokom 1992. godine.

Svedok navodi da su u Trnopolju kraj Prijedora bili zatočeni uglavnom Muslimani iz Kozarca, te da im nije bilo dopušteno da napuštaju logor. Odbrana inače tvrdi da je Trnopolje bio "sabirni centar otvorenog tipa". Prema svedoku, međutim, pravi razlog postojanja tog logora bio je da se stanovništvo protera iz kuća i potom dalje sa srpskog područja i to "na osnovu razrađenog plana, a ne nasumično".

Pod pritiskom zapadnih medija i Međunarodnog crvenog krsta srpske vlasti su pojedincima omogućile da pod "određenim uslovima" mogu da napuste logor, navodi bivši zatočenik. Ti uslovi podrazumevali su posedovanje lekarske potvrde da zbog teškog zdravstvenog stanja moraju da odu do Prijedora, ili da neko od Srba koji su učestvovali u borbama garantuje za njih.

Tokom boravka u Trnopolju svedok je bio u prilici da čuje razgovor komandanta logora, majora Slobodana Kuruzovića, i predstavnika lokalnih civilnih vlasti u kojem je rečeno da će nesrbi čije su kuće uništene biti poslati van teritorije opštine i da će u opštini smeti da ostane samo 10 procenata Muslimana. Od jednog srpskog vojnika koji je pre rata bio zaposlen u službi državne bezbednosti, čuo je, tvrdi, da "lokalne političke strukture", odnosno SDS i njihov Krizni štab, insistiraju da u Prijedoru može da ostane samo dva procenata muslimanskog stanovništva.

"Politika SDS je bila jasna i srpski političari su jasno rekli da ne žele da žive sa Muslimanima već samo jedni pored drugih", rekao je svedok. Napadima na sela, zatvaranjem u logore, ubijanjem, izazivanjem straha, silovanjima, izgladnjivanjem i deportacijama Muslimana sa srpskih teritorija u Prijedoru je "potpuno provedeno etničko čišćenje".

Branilac Stojana Župljanina, tadašnjeg načelnika policije u banjalučkoj regiji, sugerisao je da srpske snage nisu napale Kozarac bez razloga, već da je to bila reakcija na ubistvo srpskih vojnika u blizini Kozarca. Svedok je međutim odgovorio da "sa sigurnošću" tvrdi da je to "izmišljotina" i da ne zna za bilo kakav incident u blizini Kozarca pre nego što su srpske snage počele s granatiranjem.

Branilac je predočio i dokument iz juna 1992. godine u kojem grupa Muslimana traži da im se omogući povratak u Kozarac, ali je svedok pojasnio da je reč o ljudima koji su početkom sukoba proterani u selo Ćele i nisu znali da im je imovina u potpunosti uništena i da u Kozarcu više nema uslova za život.

Dijeljenje sadržaja