Radovan Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja Mirze Sabljice nastojao da "napravi pregled svih nedosljednosti" koje su pratile istrage snajperskih i artiljerijskih incidenata, kako bi "posijao razumnu sumnju" u rezultate tih istraga i dokazao šta se, po njemu, zaista dogodilo

Radovan Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja balističara sarajevskog Centra službi bezbjednosti (CSB) Mirze Sabljice osporavao odgovornost srpskih snaga za snajperske iartiljerijske incidente u Sarajevu, ukazujući na propuste u istragama i druge okolnosti koje, po njemu, mogu "da posiju razumnu sumnju" u nalaze tih istraga i tvrdnje tužioca.

U optužnici protiv Karadžića se, pored ostalih, navodi incident u kojem je 22. januara 1994. godine u eksploziji minobacačkog projektila na Alipašinom polju stradalo šestoro djece, a ranjeno još pet osoba. Istražni tim sarajevskog CSB je po izlasku na lice mjesta utvrdio da je granata ispaljena iz pravca zapada, gdje se nalazio Zavod za slijepe u Nedžarićima, dijelu Sarajeva pod kontrolom vojske bosanskih Srba.

Karadžić je sugerisao da je u izvještaju uviđajnog tima Zavod za slijepe naveden kao "potencijalno mjesto" sa kojeg je granata "mogla" biti ispaljena, te da se nedaleko od Zavoda za slijepe nalazi linija razgraničenja a iza nje, na teritoriji pod kontrolom Armije BiH, su naselje Vojničko polje, zgrada "Oslobođenja" i Studentski domovi.

Karadžić je zatim ukazivao da se u izvještaju UNPROFOR i sarajevskog istražnog tima navode različiti kalibri granata koje su kobnog dana pale u neposrednoj blizini mjesta na kojem su stradala djeca. On je, također, sugerisao da bi istraga bila preciznija da je na mjestu eksplozije očišćen snijeg.

Analizirajući incident od 1. juna 1993. godine u naselju Dobrinja, gdje je minobacačkim projektilima ubijeno osam a ranjeno oko stotinu učesnika i posmatrača fudbalske utakmice, Karadžića je između ostalog zanimalo "sa koje udaljenosti se može čuti zvuk ispaljenja granate", koja je razlika između asfalta i makadama, te koliko igrača ima u timu kada se igra mali fudbal…

Na zahtjev sudija da objasni relevantnost takvih pitanja Karadžić je objasnio da mu je namjera da "napravi pregled svih nekonzistentnosti" u zaključcima različitih istraga o snajperskim i artiljerijskim incidentima, kako bi "posijao razumnu sumnju" u njihove nalaze i dokazao šta se, po njemu, zaista dogodilo.

Ispitujući svjedoka o incidentima otvaranja snajperske paljbe na tramvaje, Karadžić je sugerisao da je zadatak istražnih timova bio da u svojim izvještajima "isključe položaje Armije BiH" i okrive srpsku stranu. Svjedok je to odbacio navodeći da su članovi istražnih timova radili "bez pritisaka bilo kakvih vojnih ili političkih organizacija". On je dodao da svrha istraga nije bila da se politički optuži bilo koja strana, nego da se utvrde krivci za kriminalna djela.

Pred kraj današnjeg zasjedanja Karadžić je počeo sa analizom incidenta na Markalama od 5. februara 1994. godine. Unakrsno ispitivanje Mirze Sabljice od strane Radovana Karadžića trebalo bi se okončati na prvoj sutrašnjoj sjednici.

Dijeljenje sadržaja