Četvorodnevnim svjedočenjem Slobodana Kuruzovića, bivšeg upravnika logora Trnopolje, završen dokazni postupak na sudjenju za genocid u Prijedoru - Završne riječi 11. i 14. aprila


Puna četiri dana svjedočenja Slobodan Kuruzović, bivši upravnik logora Trnopolje, uvjeravao je vijeće da je upravljao "otvorenim prihvatnim centrom za nesrpsko stanovništvo izbjeglo iz borbenih zona prijedorske regije". Tužiteljstvo je, medjutim, u protuispitivanju dokazivalo da je u Trnopolju 1992. formiran zatočenički logor u kojem su počinjeni brojni zločini nad Bošnjacima i Hrvatima, a posebno nad djevojčicama i ženama koje su tu višestruko silovane.

Kuruzović je na poziv sudskog vijeća svjedočio na sudjenju bivšem predsjedniku Kriznog štaba Prijedor, dr Milomiru Stakiću, optuženom za genocid i druge zločine počinjene tokom 1992. u regiji. Pošto tužiteljstvo smatra Kuruzovića osumnjičenim za iste zločine, predsedavajući sudija ga je u nekoliko navrata upozorio da ne mora odgovoriti na pitanja koja bi ga mogla inkriminirati. Svjedok, medjutim, nije odbio odgovoriti ni na jedno pitanje tužitelja Nikolasa Kumdjana/Nicholasa Koumjiana.

Tužitelj je dokazivao da je, tokom proljeća i ljeta 1992., u Trnopolju bilo zatočeno nekoliko desetina hiljada muškaraca i žena koji su bili svakodnevno maltretirani i zlostavljani. Pozvao se na iskaze svjedoka optužbe koji su tvrdili da su u Trnopolju silovane brojne žene, pa čak i djevojčice mladje od 14 godina. Koumjian je podsjetio svjedoka da se prvi dan svjedočenja i sam prisjetio kako je "skupina Srba iz okolnih sela jednom prilikom ušla u logor i silovala nekolicinu žena". Nije se, medjutim, mogao sjetiti koliko je žena silovano u Trnopolju, po čemu je tužitelj zaključio da on, kao upravnik logora, nije nikada sproveo istragu o zločinu.

Svjedok je objasnio da su silovanja bila "svakodnevna pojava u ratu" i da su "novine bile pune izvještaja o silovanjima srpskih žena po cijeloj Bosni i Hercegovini". Tužitelj je, na to, konstatirao kako je očito da su se srpski vojnici, "indoktrinirani takvim izvještajima", svetili na muslimanskim i hrvatskim ženama i upitao svjedoka šta je on, kao upravnik logora, učinio da zaštiti te žene i djevojčice.

Svjedok je odgovorio da je "zamolio ljude iz obezbjedjenja da ne ulaze u prostorije u kojima su boravile žene". Smatra da je lično davao primjer džentlmenskog ponašanja prema ženama u "sabirnom centru". Naglasio je da su Trnopolje svakodnevno posjećivali predstavnici Medjunarodnog crvenog križa i UNHCR-a koji su sretali i popisivali "izbjeglice" te takodjer "mogu posvjedočiti da se s njima postupalo korektno".

Tužitelj je, medjutim, predočio dokaze koji pokazuju da predstavnicima Medjunarodnog crvenog križa i UNHCR-a nije bilo dopušteno da udju u Trnopolje sve dok logor nije, u avgustu 1992., posjetila prva grupa stranih novinara i otkrila svijetu brutalnu stvarnost prijedorskih logora. Takodjer je dokazivao da zatočenici prije dolaska medjunarodnih humanitarnih organizacija nisu bili evidentirani te da je na prvi znak dolaska medjunarodnih humanitaraca organiziran jedini konvoj za središnju BiH u koji su mogli ući muškarci. "Bio je to konvoj od 21.avgusta 1992. iz kojeg je policija izdvojila 228 muškaraca i pobila ih na planini Vlašić. Ti ljudi nisu bili evidentirani niti su ih vidjeli predstavnici medjunarodnih organizacija", tvrdio je tužitelj.

Svjedok je istakao da je on imao zadatak da vodi brigu o ljudima unutar logora, a da su za organizaciju i obezbjedjenje konvoja bile zadužene opštinske vlasti i policija. Potvrdio je zaključak tužitelja Koumjiana da je najviši predstavnik civilnih vlasti u Prijedoru bio predsjednik opštine, dr Milomir Stakić.

Svjedočenjem Slobodana Kuruzovića završen je dokazni postupak na sudjenju dr Milomiru Stakiću. Optužba i odbrana su se složile da medjusobno pobijanje dokaza neće biti potrebno. Optužba će svoju završnu riječ iznijeti 11. a odbrana 14. aprila.

Dijeljenje sadržaja