U protu-ispitivanju "svjedoka suda" Slobodana Kuruzovića, bivšeg upravnika logora Trnopolje i člana Kriznog štaba Prijedora, tužiteljstvo je dokazivalo da su čelnici prijedorskog SDS planirali preuzimanje vlasti i etničko čišćenje regije još krajem 1991 - Dogovorena lozinka, kojom je policija obavijestila čelnike da je vlast u gradu preuzeta, glasila je: "Taksi - bar radi" - A nakon toga su osnovani logori


Treći dan svjedočenja bivšeg člana Kriznog štaba Prijedora i upravnika logora Trnopolje, Slobodana Kuruzovića, tužiteljstvo je dokazivalo da se Srpska demokratska stranka (SDS) pripremala na oružani sukob s Bošnjacima i Hrvatima i etničko čišćenje opštine još krajem 1991. godine, pet mjeseci prije nego što je preuzeta vlast u Prijedoru. Kuruzović, na poziv suda, svjedoči na sudjenju bivšem predsjedniku prijedorskog Kriznog štaba, dr Milomiru Stakiću.

Kuruzović je tvrdio da je odluka o preuzimanju vlasti donesena "spontano" 29. aprila 1992. jer je dan ranije do njih stiglo naredjenje ministra unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine da se razoružaju vojska i policija.

Ovoj tvrdnji svjedoka sudac Schomburg/Šomburg je suprotstavio snimak jedne emisije radio Prijedora iz 1995. godine, povodom godišnjice preuzimanja vlasti, u kojoj se predsjednik opštinskog Izvršnog odbora dr Milan Kovačević pohvalio kako je prijedorski SDS još početkom 1992. "formirao vladu u sjeni". Uz to, sudac je podsjetio svjedoka da je osnivačka sjednica srpske Skupštine opštine Prijedor održana 7. januara te godine.

U protu-ispitivanju "svjedoka suda", tužitelj Nicholas Koumjian/Nikolas Kumdjan je Kuruzoviću pročitao dio članka iz prijedorskih novina "Kozarski vjesnik", u kojem stoji da je "već u novembru 1991. u prijedorskoj opštini bilo formirano 11 srpskih stanica javne bezbjednosti koje su tajno funkcionirale, paralelno sa službenom policijom", te da je unaprijed bila dogovorena lozinka "Taksi-bar radi", kojom je policija 30. aprila 1992. obavijestila čelnike općinskog SDS da je preuzeta vlast i da je "Prijedor postao srpski grad".

Svjedok je priznao da je medju predstavnicima SDS "postojala želja da se srpsko nacionalno pitanje riješi formiranjem srpske države na teritoriji BiH". Medjutim, tvrdio je da o pripremama i navodima iz članka "ne zna ništa" iako je tužitelj istakao da je članak objavljen 1995. godine, kada je Kuruzović bio direktor "Kozarskog vjesnika".

Na pitanje tužitelja šta su srpske vlasti "planirale učiniti sa Muslimanima i Hrvatima u opštini", Kuruzović je odgovorio da nikakvih planova nije bilo i naglasio da je on osobno bio u delegaciji koja je išla razgovarati s predstavnicima bošnjačkih i hrvatskih sela o mirnom rješenju sukoba.

Koumjian ga je, medjutim, podsjetio da su stanovnici tih sela, zajedno sa ljudima koji su sudjelovali u razgovorima, poput dr Ese Sadikovića, predsjednika SDA Kozarca Bećira Medunjanina i drugih, odvedeni u logor Omarsku i ubijeni.

Suca Schomburga je zanimalo je li na sastancima Kriznog štaba bilo riječi o zločinima koji su 1992 počinjeni u logorima Omarska i Keraterm i je li Krizni štab ikada sproveo istragu kako bi otkrio počinitelje zločina.

Svjedok je tvrdio da su zločini bili "opće poznati u gradu" i da ne vjerure da bi "civilna vlast propustila sprovesti istragu" jer su, "koliko je njemu poznato, u Keratermu bili zatočeni civili".

Obrana dr Milomira Stakića je nastojala da dokaže kako predstavnici civilnih vlasti nisu nužno morali znati za zločine za koje su znali svi stanovnici Prijedora.

"Opće poznate stvari se rijetko kada prijavljuju vlastima jer se podrazumijeva da vlasti za njih znaju", rekao je branitelj Branko Lukić i upitao svjedoka: "Biste li vi u slučaju poplave otišli čamcem do policije da prijavite poplavu?". Svjedok je rekao da je to "vrlo neozbiljno pitanje za jednog ozbiljnog branitelja", ali se ipak složio da ne bi.

Svjedočenje Slobodana Kuruzovića nastavlja se i sutra.

Dijeljenje sadržaja