Slobodan Kuruzović, bivši član Kriznog štaba Prijedor, tvrdi da Trnopolje - čiji je upravnik bio u ljeto 1992. - nije bio logor već "sabirni centar za civilno stanovništvo izbjeglo iz ratnih područja" i da su Bošnjaci i Hrvati u njemu bili "najsigurniji"

Slobodan Kuruzović, bivši član prijedorskog Kriznog štaba i upravnik Trnopolja posljednji je svjedok na sudjenju dr Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku opštine Prijedor, optuženom za genocid i druge ratne zločine.

Kuruzović je u Hag došao na poziv sudskog vijeća, a budući da bi i sam mogao biti optužen zbog prijedorskih zločina, predsjedavajući sudija Volfgang Šomburg/Wolfgang Schomburg ga je na početku svjedočenja upozorio da se sve što kaže može upotrijebiti protiv njega i da ne mora odgovarati na pitanja koja bi ga mogla inkriminirati. Kuruzović je odbio ponudu sudije da svjedoči u prisustvu advokata koji bi ga mogao savjetovati.

Bivši upravnik Trnopolja svjedočio je o svom vidjenju takozvanog "sabirnog centra" koji je, kako je rekao, na zahtjev načelnika policije Sime Drljače i predsjednika opštinskog Izvršnog odbora dr. Milana Kovačevića, organizirao za prihvat ljudi izbjeglih iz ratnih zona na području Prijedora.

Svjedok tvrdi da Trnopolje "ni u kom pogledu nije bio zatočenički logor" već "otvoreni sabirni centar" u koji su ljudi dolazili svojevoljno jer je u periodu ratnih dogadjanja to bilo "najsigurnije mjesto za nesrpsko civilno stanovništvo regije".

Na osnivanje sabirnog centra u osnovnoj školi u Trnopolju, u kojoj je Kuruzović do tada bio direktor, navele su ga, kako je rekao, "rijeke žena, djece i nemoćnih starih ljudi koje su, nakon napada muslimanskih paravojnih snaga na vojne konvoje u Kozarcu i Hambarinama, kao i na sam Prijedor, dolazile iz nesrpskih sela i iz Prijedora".

Svjedok tvrdi da su odmah po formiranju prihvatnog centra u Trnopolje došli predstavnici UNHCR-a i Medjunarodnog crvenog križa. Zahtijevali su da uvjeti budu u skladu sa Ženevskim konvencijama, što je, prema riječima svjedoka, ispoštovano.

"Ja sam lično od vojske tražio da čuva te ljude da ih ne napadnu Srbi iz okolnih sela. Brinuo sam o njihovoj ishrani, dovodio im životinje koje su oni sami klali. Dovozili smo im hljeb iz grada. Slobodno su odlazili do svojih kuća po povrće iz vrtova. U centru nije bilo nikakve žice, samo školska ograda", tvrdio je Kuruzović.

Svjedok je, ipak, priznao da se u Trnopolju dogodio jedan incident kada je "grupa Srba iz okolnih sela" ušla u "centar" i silovala četiri žene. No, dodao je da su u Trnopolju bili ljekari koji su te žene odmah pregledali i uputili u bolnicu. "Drugih problema nije bilo, osim ako medju ljudima u centru nije bilo nekakvih sukoba" rekao je svjedok i dodao kako se, unatoč nestašici struje i vode, čak pobrinuo da medju "izbjeglicama" ne dodje do epidemije.

Kuruzović je objasnio da su ljudi iz Trnopolja konvojima odlazili u raznim pravcima, u Hrvatsku, Travnik i dalje u treće zemlje. "Svaka ptica je išla svome jatu", rekao je svjedok i dodao kako su mnogi javljali upravi Trnopolja da su sretno stigli na odabrane destinacije.

"Ja sam zahtijevao da policija prati konvoje. Nažalost, u jednom su trenutku proradile najniže pobude i jedna policijska jedinica je, zbog pljačke, pobila oko 200 ljudi na Vlašiću, na putu za Travnik. Bacili su bruku na moj narod. No, to se desilo jednom i nikada više", rekao je svjedok.

Svjedočenje bivšeg upravnika Trnopolja, Slobodana Kuruzovića, nastavlja se sutra.

Dijeljenje sadržaja