Nezadovoljan epitetom "boga rata" kako ga je oktobra 1991. godine nazvao jedan hrvatski poslanik u Skupštini BiH, Radovan Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja eksperta tužilaštva Roberta Donje nastojao pokazati da je on zapravo bio "miroljubiv", a da su riječi koje su drugi tumačili kao prijetnje predstavljale zapravo "upozorenja" kojima je Muslimane nastojao da "odvrati od rata"


Radovan Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja eksperta optužbe Roberta Donje/Donia ukazao na svoj čuveni govor na sjednici Skupštine BiH održane 14. i 15. oktobra 1991. godine kada je rekao da će izglasavanje suvereniteta odvesti BiH "na onu istu autostradu pakla i stradanja" kojom su prethodno pošle Hrvatska i Slovenija, a "muslimanski narod možda u nestanak". Taj događaj Karadžić smatra "centralnim događajem krize" uoči izbijanja sukoba u BiH i ključnim dijelom optužnice i iskaza svjedoka.

Po mišljenju Donje, radilo se o jednom "ostrašćenom govoru" koji je pred sam kraj postao "ratnohuškački" i prerastao u "agresivno iznošenje srpskog stava" o izglasavanju deklaracije o suverenitetu BiH. "Ja tu istu strast kod vas osjećam i danas dok čitate dijelove svog govora", rekao je svjedok i dodao da ne sumnja da je Karadžić u to "iskreno vjerovao, kako tada kada je govorio tako i sada kada to čita".

Karadžić je potom ukazao na transkript telefonskog razgovora sa Rasimom Kadićem od 16. oktobra 1991. godine. Tadašnji predsjednik Liberalno-demokratske stanke mu je tom prilikom rekao da izglasavanje suvereniteta BiH, po njegovom mišljenju, "nije provedeno legalno", da to "Evropa neće progutati" i saopštio mu da on nije dao svoj glas za deklaraciju. Karadžić je to protumačio kao izraz Kadićeve "simpatije i podrške".

Ukazujući na, kako je rekao, vlastito "stanje svijesti" u periodu koji je prethodio spomenutoj sjednici Skupštine Karadžić je svjedoku predočio više svojih intervjua i transkripata prisluškivanih razgovora. Ti dokumenti – po njemu – pokazuju da su njegove namjere bile "miroljubive" za razliku od namjera lidera SDA Alije Izetbegovića koji je "tražio izgovor za rat". Karadžićeve riječi koje je Donja protumačio kao otvorene prijetnje ratom i nasiljem po optuženom su samo upozorenja, izgovorena sa namjerom da se Muslimani "odvrate od rata".

Karadžić je takve tvrdnje, između ostalog, ilustrovao i citatima iz presretnutog telefonskog razgovora sa književnikom Gojkom Đogom, inače njegovim dugogodišnjim prijateljem. Nakon što je pročitao nekoliko takvih rečenica Donja ga je podsjetio da je u tom istom razgovoru nakon iznošenja svojih "miroljubivih namjera" koje je citirao u sudnici Karadžić razradio "takav scenarij uništenja" muslimanskog naroda da je teško pridati bilo kakav značaj njegovim prethodnim izjavama.

Donja je ukazao na činjenicu da je Karadžića zbog korištenja riječi kao što su "uništenje" i "nestanak" kritikovao i Momčilo Krajišnik, ali da se on nije osvrtao na ta upozorenja. Podsjećajući ga da su se ti izrazi "uvukli" i u njegov govor na sjednici Skupštine BiH, Donja je zaključio da se radi o "prijetećem načinu govora" protiv bosanskih Muslimana.

Nezadovoljan epitetom "bog rata" koji mu je, kako je rekao, "neopravdano pripisao" jedan hrvatski poslanik, Karadžić je Donju upitao da li on stvarno vjeruje da je on mogao da kontroliše milion i po Srba u slučaju da ih neko pokuša vratiti u "tursko doba". "Da, ja vjerujem da ste vi imali dovoljnu kontrolu nad Srpskom demokratskom strankom", odgovorio je svjedok.

Pretresno veće je danas naložilo Karadžiću da unakrsno ispitivanje američkog istoričara zaključi sutra.

Dijeljenje sadržaja