Home



KARADŽIĆEVA ODBRANA NAPADOM




Radovan Karadžić nastoji da dokaže da Vojske Republike Srpske nije u leto 1995. godine imala nameru da zauzme Srebrenicu i Žepu ali da je na to na koncu bila primorana zbog stalnih napada iz tih enklava. Tvrdi i da "u Sarajevu nema nijedne zgrade koju su srušili Srbi", čemu se suprotstavio svedok optužbe Dejvid Harland

David Harland, svjedok na suđenju Radovanu KaradžićuDavid Harland, svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću

U nastavku unakrsnog ispitivanja bivšeg šefa civilnog sektora misije UN u BiH Dejvida/David Harlanda, optuženi Radovan Karadžić, koji se sam brani, je nastojao da dokaže da su bosanski Srbi praktično protiv svoje volje u leto 1995. godine zauzeli istočnobosanske enklave Srebrenicu i Žepu. Bivši predsednik Republike Srpske je, naime, tvrdio da enklave nisu bile demilitarizovane, već su predstavljale uporišta "muslimanske vojske" iz kojih je pripremana ofanziva ali je VRS to predupredila svojom ofanzivom. Potvrdu za svoje teze Karadžić je pokušao da nađe u brojnim dokumentima UN, Armije BiH i VRS koje mu je, najvećim delom, obelodanilo tužilaštvo Tribunala.

Jedan od dokumenata koji se u velikoj meri poklapa sa njegovim tvrdnjama o razlozima za napad na enklave je izveštaj komandanta Unprofora, francuskog generala Žanvijea/Janvier od 10. jula 1995. godine. Tu se navodi da je VRS počela napad na Srebrenicu sa ciljem da "smanji enklavu", obezbedi putne komunikacije, eliminiše pretnje Armije BiH i uspostavi kontrolu nad obližnjim rudnikom boksita. Harland je tu procenu nazvao "neprikladnom" i "dramatično netačnom" jer je iznesena 10. jula 1995. godine kada je enklava "jedva postojala", da bi 24 časa nakon toga bila prosto "zbrisana". Dodao je da su, generalno gledano, izveštaji francuskog generala "često nudili verzije događaja bliske srpskim".

Da cilj nije bio samo "smanjenje enklave", odnosno sužavanje linije fronta, po Harlandu svedoči i poznata Karadžićeva Direktiva 7 u kojoj se govori o stvaranju "nepodnošljivih uslova života" za stanovnike Srebrenice i Žepe. Optuženi je uzvratio da će taj dokument u daljem toku suđenja biti predmet "velikog sporenja" i naglasio da odbrana u tom pogledu ima "sasvim odgovarajuća osvetljenja i obrazloženja".

Optuženi je prezentovao i više dokumenata u kojima se navodi da su se Muslimani u Srebrenici i Žepi sve vreme rata na razne načine naoružavali, što svedok nije osporavao, a čemu se, kako je primetio predsedavajući sudija Kvon/Kwon, ne protivi ni tužilac. Harland je podsetio Karadžića i da sporazum između zaraćenih strana i međunarodnih predstavnika nije ni predviđao povlačenje i razoružavanje Armije BiH iz enklava. Svedok se potom oštro usprotivio tvrdnji optuženog koji je, pozivajući se na dokumente VRS, rekao da je Unprofor švercovao oružje i vojnu opremu za Muslimane u enklavama. Harland je to nazvao "čistim glupostima" i naveo da je civilima dostavljana hrana a da je vojna oprema bila namenjena vojnicima UN, ali da su konvoji često zaustavljani i pljačkani na srpskim kontrolnim punktovima.

Karadžić je zatim prešao na Sarajevo, sugerišući da je život u tom gradu ali i drugim delovima pod kontrolom Armije BiH bio daleko bolji nego na srpskoj teritoriji. Harland se nije previše upuštao u raspravu na tu temu, osim što je rekao da je Banja Luka za Sarajevo po načinu života tokom rata "bila Beverli Hils". Usledilo je detaljno ispitivanje o stanju u Sarajevu tokom rata, strukturi jedinica koje su branile grad i zločinima koje su kriminalci iz redova bosanske Armije počinili nad Srbima. Kada ga je predsedavajući pozvao da vodi računa o relevantnosti pitanja, optuženi je u dužem monologu rekao da želi da pokaže "ko je bio s druge strane", da je to bio grad u kojem su Srbima "bukvalno otkidali glave" i da "u Sarajevu nema nijedne zgrade koju su srušili Srbi".

Harland je, međutim, rekao da su pripadnici UN uz pomoć radara za otkrivanje minobacača ustanovili da je 90 odsto granata koje su pale na grad ispaljeno sa srpskih položaja. Optuženi je uzvratio da će "već sutra pokazati da to nije istina", čime je praktično najavio da će dobar deo poslednjeg dana unakrsnog ispitivanja posvetiti napadima na pijacu Markale iz februara 1994. i avgusta 1995. godine, o kojima je Harland govorio u glavnom ispitivanju prvog dana svedočenja.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 452

IZVRTANJE STVARNOSTI: Karadžićev teror nad Sarajevom ili teror Sarajeva nad Karadžićem?
ODBRANA MINISTRA POLICIJE: Plave šapke su bile nemoćne pred Crvenim beretkama
RADIKALSKO "PROSVETLJENJE": Da li se svedok predomislio ili su ga predomislili?