Sulejman Crnčalo, drugi svjedok optužbe na suđenju Radovanu Karadžiću, tvrdi da je u junu 1992. godine pred Doma kulture na Palama slušao optuženog kako srpskim izbjeglicama iz Žepe poručuje da su napadi na muslimanske kuće "najbolji način da se odbrane srpske kuće"


Suđenje Radovanu Karadžiću nastavljeno je iskazom Sulejmana Crnčala sa Pala koji je ranije svjedočio u postupku protiv bivšeg predsjednika Skupštine bosanskih Srba Momčila Krajišnika. Tužilaštvo je u spis uvelo njegovu izjavu iz novembra 2009. godine u kojoj je, između ostalog, opisao kako su Muslimani pod pritiskom srpskih vlasti napustili svoje domove na Palama u proljeće i ljeto 1992. godine.

Nakon formiranja Kriznog štaba u martu 1992. godine srpske vlasti su Muslimanima savjetovale da im je "bolje da odu u miru". Na jednom sastanku Nikola Koljević je članovima muslimanske delegacije saopštio da im je "džaba što hoće ostati na Palama jer Srbi više ne žele živjeti s njima". Šef paljanske policije je, prema iskazu svjedoka, te riječi podržao upozoravajući Muslimane da on nije u stanju da kontroliše Crvene beretke pristigle iz Gospića i Knina.

Zastrašivanja su nastavljena, a sredinom maja 1992. godine svi Muslimani su otpušteni sa svojih radnih mjesta. Srpske vlasti su krajem juna i početkom jula organizovale tri konvoja kojima su Muslimani prevezeni u Sarajevo.

Crnčalo tvrdi da je u junu 1992. godine prisustvovao Karadžićevom obraćanju srpskim izbjeglicama iz Žepe ispred Doma kulture na Palama. Okupljenim Srbima Karadžić je tom prilikom poručio da su "napadi na muslimanske kuće najbolji način da se odbrane srpske kuće". Tim riječima Karadžić je, smatra svjedok, najvjerovatnije želio "podići moral" porodicama nastradalih Srba.

Svjedok je sa suprugom i dvoje djece napustio Pale u posljednjem konvoju početkom jula 1992. godine. Preživio je opsadu Sarajeva ali je 28. avgusta 1995. godine u granatiranju tržnice na Markalama izgubio suprugu koja je bila u potrazi za mlijekom u prahu. Osim "prevelike tuge" zbog gubitka supruge svjedok je sa suzama u očima u kratkim crtama opisao i svoje nastojanje da preuzme njenu ulogu u odgoju kćerke i sina. Iako vidno potresen, svjedok je odbio ponuđeni prekid rasprave kako bi se pribrao.

Odmah nakon toga uslijedilo je unakrsno ispitivanje od strane optuženog Karadžića koji je izražavajući saučešće svjedoku zbog njegovog "dragocjenog gubitka" izjavio kako će on dokazati ko je kriv za to što se dogodilo na Markalama. Svjedok je opisujući svoju potragu za suprugom kobnog dana naveo da je na tržnici na Markalama posvuda vidio tragove krvi koji su nastali prilikom vučenja tijela poginulih i ranjenih.

Karadžić je primijetio da mu je "malo čudno" što su tijela vučena po cesti i dodao da mu se to ne čini kao prijateljski i solidaran postupak, već prije kao "neprijateljski čin". Svjedok se nije složio sa takvom ocjenom solidarnosti onih koji su pomagali da se ranjenici što prije otpreme u bolnicu a tijela poginulih sklone. Saglasio se, međutim, da je ono što se dogodilo na Markalama 28. avgusta 1995. godine zaista bilo neprijateljsko djelo. "Dobro ste to rekli" – uzvratio je Karadžiću.

Unakrsno ispitivanje Sulejmana Crnčala biće nastavljeno sutra.

Dijeljenje sadržaja