Bivši načelnik policije u Valjevu Miloš Pantelić kaže da su jedinice za posebne namjene jednom kada bi otišle na Kosovo prelazile pod nadležnost Štaba za suzbijanje terorizma u Prištini na čelu sa Sretenom Lukićem. O aktivnostima policije na Kosovu svjedok je dobijao samo "šture" informacije


Branioci policijskog generala Vlastimira Đorđevića u nastavku dokaznog postupka odbrane ispituju Miloša Pantelića, bivšeg načelnika Sekretarijata unutrašnjih poslova u Valjevu. Odbrana uz njegovu pomoć nastoji dokazati da su jedinice policije za posebne namjene na Kosovu bile u nadležnosti Štaba za suzbijanje terorizma u Prištini, a ne optuženog Đorđevića.

Đorđević se tereti za ubistva i deportacije kosovskih Albanaca koje su, po optužnici, počinili pripadnici policije u saradnji sa Vojskom Jugoslavije. Tužilaštvo tvrdi da je Đorđević kao načelnik Resora javne bezbjednosti imao efektivnu kontrolu nad policijskim jedinicama na Kosovu. Đorđević, međutim, tvrdi da je nadležnost nad policijom na Kosovu bila isključivo u rukama tadašnjeg ministra Vlajke Stoiljkovića.

Svjedok kaže da Stoiljkovićevo rješenje o formiranju Štaba za suzbijanje terorizma iz juna 1998. godine jasno govori u čijoj su nadležnosti bile jedinice za posebnu namjenu na Kosovu. On je potvrdio tezu odbrane da je taj štab na čijem čelu se nalazio Sreten Lukić bio "jedini" nadležan za jedinice policije za posebnu namjenu. S druge strane, kako tvrdi, rukovodstvo štaba je bilo odgovorno direktno ministru policije. Stoiljković je, inače, bio optužen za iste zločine kao i Đorđević ali je 2002. godine izvršio samoubistvo i tako izbjegao transfer u Hag i suđenje.

Pantelić priznaje da je po nalogu Ministarstva unutrašnjih poslova upućivao jedinice policije na Kosovo, ali kaže da su njegove ingerencije prestale njihovim odlaskom na teren. Te jedinice su se, po njegovim riječima, po dolasku na Kosovo stavljale na raspolaganje Štabu za suzbijanje terorizma ili lokalnim sekretarijatima unutrašnjih poslova koji su, također, bili pod ingerencijama tog štaba.

Svjedok, također, kaže da 1998. i 1999. godine "nije dobijao nikakve informacije" o aktivnostima policije na Kosovu. S druge strane, priznaje da je s vremena na vrijeme bio u telefonskom kontaktu s nekim od njih "kako bi provjerio da li je sve u redu i da li nekako može da im pomogne". Na pitanje da li je dobivao izvještaje o njihovim anti-terorističkim dejstvima, svjedok kaže da nije osim "šturih" informacija u dnevnim biltenima "o tome šta se dogodilo i kakve su bile posljedice".

Svjedok je, kako kaže, 1998. godine išao na Kosovo najmanje tri puta, dok je 1999. godine zbog bombardovanja NATO bio tamo samo jednom. Glavni cilj njegovih posjeta je navodno bio da provjeri kakvi su bili uslovi smještaja i uvjeri se da li neko ima zdravstvenih ili psihičkih problema, te da li je komanda zadovoljna angažmanom pripadnika policije koje je on poslao.

Dijeljenje sadržaja