Neđo Vlaški, bivši funkcioner republičkog MUP BiH, tvrdi da su barikade u Sarajevu u martu 1992. godine bile "spontana" reakcija srpskog naroda, a da ih je "koordinirala" Srpska demokratska stranka


Neđo Vlaški nekadašnji funkcioner Službe državne bezbednosti MUP Bosne i Hercegovine nastavio je iskaz na suđenju Mići Stanišiću, prvom ministru policije Srba u Bosni i Stojanu Župljaninu, šefu Centra službi bezbednosti Banja Luka koji se terete za zločine policije nad Hrvatima i Muslimanima u dvadeset bosanskohercegovačkih opština.

Iako iskaz daje na poziv optužbe, Vlaški je zvučao kao svedok odbrane, tvrdeći često suprotno od onoga što je govorio u razgovoru sa istražiteljima tužilaštva. Tužiteljica je, na primer, ukazala da je ubistvo srpskog svata u Sarajevu 1. marta '92. u iskazu u Hagu Vlaški više puta okarakterisao kao "političko ubistvo", a da u izjavi istražiteljima tužilaštva to nije ni jednom pomenuo. Svedok je odgovorio da taj izraz sada koristi prvi put jer se tokom intervjua, navodno, "nije konkretnije govorilo o tome".

Vlaški tvrdi da su barikade u Sarajevu, podignute nakon ubistva srpskog svata, bile "spontana reakcija" srpskog naroda, a ne da ih je organizovala Srpska demokratska stranka. Ostao je pri tome i kada mu je tužiteljica predočila transkript presretnutog telefonskog razgovora koji su tog dana vodila dvojica optuženih, a u kojem Župljanin potvrđuje Stanišiću da "je sve spremno sa njegove strane" i da "čeka uputstva", a Stanišić odgovara da će "dati znak, ako bude potrebe za totalnom blokadom". Po svedoku, međutim, to nije dokaz da je SDS organizator barikada, već je to bio "logičan odgovor" na organizovani napad na Srbe. Barikade ne bi bile spontane, tvrdi Vlaški, jedino u slučaju da ih je SDS postavila pre ubistva na svadbi.

Pred kraj glavnog ispitivanja tužiteljica je ukazala na pismo iz 1994. godine upućeno Vladi RS u kojem se predlaže da se svedoku dodeli stan pošto je bio "među prvima" u republičkom MUP koji je "organizovao srpsko osoblje da se usprotivi koaliciji HDZ-SDA". Vlaški prihvata da je bio među organizatorima, koje naziva "grupom očajnika" primoranih na "samoorganizovanje" zbog degradirajućeg tretmana Srba u ministarstvu.

Odbrana se, inače, protivi uvođenju transkripata presretnutih telefonskih razgovora lidera SDS iz 1991. i 1992. godine i ukazuje da su prisluškivanja vršena "nezakonito" od strane Službe državne bezbednosti BiH. Ta služba je, po Stanišićevom braniocu, bila "privatizovana služba SDA", a svedok dodaje da je Služba radila i za interese HDZ, kao i da su informacije "protivno proceduri" davane medijima kako bi se "opravdao odnos prema Srbima u MUP".

Branilac je u najvećem delu ispitivanja ukazivao da Srbi u 1991. i 1992. godini nisu imali uticaja na kadrovsku politiku u MUP i da je ona bila u rukama ljudi koji su "radili za stranačke interese" SDA i HDZ i koji su uklonili Srbe sa upravljačkih pozicija. Svedok se sa tim složio, kao uostalom i sa većinom teza odbrane o ugroženoj poziciji Srba u republičkim institucijama.

Dijeljenje sadržaja