Zaštićeni svedok detaljno opisao zločine "Šešeljevaca" u Mostaru i okolini, za koje optuženi tvrdi da su ih počinili lokalni paravojnici koji su se "lažno predstavljali" za dobrovoljce SRS. Šešelj najavio da će u martu, na "poluvremenu suđenja", zatražiti da bude oslobođen pošto smatra da tužilac nije dokazao njegovu odgovornost ni po jednoj od tačaka optužnice


Na suđenju lideru Srpske radikalne stranke Vojislavu Šešelju zaštićeni svedok VS-1067 je podrobno govorio o teroru koji su "Šešeljevci" zaveli u Mostaru i okolini u proleće 1992. godine. "Bili su skroz divlji, čak i međusobno su se ubijali", rekao je svedok. "Ljudi su ih se bojali." U Hag je došao po nalogu Pretresnog veća pošto je odbio da se odazove pozivu tužioca nakon što su 2007. godine, kako je danas izjavio, "šešeljevi saradnici" pretili smrću njemu i njegovoj porodici ako ne odustane od svedočenja.

Mostarski Srbin, bivši pripadnik jedinice "Ćićolina" u sastavu mostarske Teritorijalne odbrane, opisao je da se situacija u gradu naglo pogoršala u oktobru 1991, kada je pristigao veliki broj rezervista iz Crne Gore, koji su učestvovali u opsadi Dubrovnika. "Oni su sve živo maltretirali", ispričao je svedok, dodajući da je u to vreme u Mostaru proglašena masovna mobilizacija Srba, dok su Hrvati i Muslimani odbijani.

U maju 1992., rekao je svedok, stigli su dobrovoljci SRS, pod komandom Miće Dražića, a kasnije i izvesnog "Vranjanca". "Bilo ih je 55 do 60 i stigli su u tri kamiona. Imali su nove uniforme i automate, a od JNA su dobili raketne bacače i sve drugo što im je trebalo", naveo je svedok. Osim njih, u gradu su bile prisutne i druge dobrovoljačke formacije, uključujući još jednu jedinicu "Šešeljevaca" predvođenih Radetom Radovićem, kao i "Crvene beretke" i "četnici" pod komandom Arsena Grahovca.

"Šešeljevce" i druge paravojne grupe je, prema svedoku, naoružavao pukovnik Momčilo Perišić, koji je tada komandovao mostarskim garnizonom JNA. Prema njegovom iskazu, vojna policija je na sedam punktova kontrolisala ulaze i izlaze iz grada, dok je u samom Mostaru vladalo "potpuno bezvlašće, haos i anarhija". "Šešeljevci su maltretirali i pljačkali sve živo, Srbe, Hrvate i Muslimane. Što su im oči videle, to su im ruke nosile. Titova ulica je bila puna leševa", rekao je svedok.

Svedok je opisao kako su nakon ofanzive srpskih snaga na istočni Mostar 12. juna 1992, Šešeljevci pretukli jednog Hrvata i ubacili ga u šaht, a zatim na njega bacili dve ručne bombe. Takođe je podrobno opisao masovna ubistva muslimanskih i hrvatskih civila u okolini Mostara: oko sto ljudi je ubijeno na gradskoj deponiji, i oko sedamdeset u šumi van grada.

Šešelj je u unakrsnom ispitivanju pokušao da diskredituje svedoka ukazujući da je posle rata bio hapšen u stranim zemljama zbog provalnih krađa, a pre rata je bio registrovan kao huligan. Optuženi je tvrdio i da su se ljudi koji su činili zločine, kao i oni koji su pretili svedoku, lažno predstavljali kao pripadnici njegove stranke. Jedini pravi "šešeljevci" u Mostaru su, po optuženim, bili oni koje je predvodio Oliver Denis Baret a koji su se povukli iz grada zajedno sa JNA, pa nisu mogli da učestvuju u zločinima koje je opisao svedok.

Šešelj, koji se tereti za zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja rata u Hrvatskoj, Vojvodini i Bosni i Hercegovini, je danas najavio da će krajem marta, kada se okonča ispitivanje preostalih svedoka, zatražiti oslobađanje po Pravilu 98 bis, s obzirom da, po njegovom mišljenju, tužilac nije podneo ni jedan validan dokaz o njegovoj odgovornosti za zločine kojima se tereti.

Dijeljenje sadržaja