Odbrana Ante Gotovine tokom iskaza bivšeg zapovednika Ratne škole HV Mladena Barkovića dokazivala da je sprovođenje discipline među jedinicama na oslobođenom području nakon operacije "Oluja" bilo otežano, pre svega zbog nepostojanja dobro obučenog dočasničkog (podoficirskog) kadra


Branioci dokazuju da se Ante Gotovina nije mogao osloniti na dočasnički, odnosno podoficirski kadar kada je u pitanju disciplinovanje vojnika nakon operacije "Oluja" u leto 1995. godine. Razlog tome je, kako je svedočeći na poziv Gotovinine odbrane objasnio bivši zapovednik Ratne škole HV Mladen Barković, manjak kvalitetnih podoficira i nedovoljna obučenost postojećeg kadra. Do toga je, kaže, došlo pre svega zbog nedostatka vremena za obuku dočasnika, budući da je država, a sa njom i vojska, nastajala u sred ratne 1991. godine, a takvo stanje se praktično proteglo sve do "Oluje", kada su počinjeni zločini nad Srbima za koje se terete generali Gotovina, Čermak i Markač.

Svedok tvrdi da je disciplinu bilo najteže kontrolisati među pripadnicima domobranskih jedinica, sastavljenih mahom od raseljenih Hrvata koji su po ulasku na oslobođenu teritoriju nailazili na svoje kuće sravnjene sa zemljom, zbog čega bi se na licu mesta svetili nad napuštenom srpskom imovinom. Barković navodi da je u Ratnoj školi HV posebna pažnja poklanjana obuci o principima međunarodnog ratnog prava. Iz dokumenata koje je predočila odbrana se vidi da su u tu svrhu od 1992. do 1995. godine redovno angažovani predavači iz Međunarodnog crvenog krsta. Akcenat je, kaže svedok, bio na obuci za postupanje sa civilima i ratnim zarobljenicima na bazi Ženevskih konvencija.

Tužilac Ruso/Russo je u unakrsnom ispitivanju dokazivao da dočasnici HV uopšte nisu bili tako loše obučeni kakvim ih je prikazivala Gotovinina odbrana. Najbolji dokaz za to je, po optužbi, vojni uspeh u operaciji "Oluja" u kojoj je posebnu ulogu imala i "kralježnica HV", kako je svedok nazvao podoficirski kadar. Barković se složio sa navodom da je napad na Krajinu "prilično dobro sproveden", kao i da je linija komandovanja dobro funkcionisala, naročito ako se u obzir uzmu niska očekivanja koja je u tom pogledu imala komanda operacije.

Budući da je znao da su neposredno pred operaciju "Oluja" pripadnici HV činili zločine na području Glamoča i Bosanskog Grahova, general Gotovina je, smatra tužilac, morao da predvidi da bi isto mogli ponoviti u krajinskim selima i gradovima. Svedok je rekao da je Gotovina verovatno "mogao naslutiti" da će doći do paljevina i pljački srpskih kuća, ali da se u svaki vojni napad kreće "sa određenim rizicima". Ukazujući da optuženi general nije učinio ništa da taj "rizik" svede na minimum, tužilac je u dokaze uveo nekoliko dokumenata Zbornog područja Split iz kojih se vidi da su brojni pripadnici HV unapređeni i nagrađeni posle ulaska u Grahovo i Glamoč, a da nije pokrenut nijedan disciplinski postupak zbog brojnih paljevina i pljački, čime je budućim počiniocima jasno stavljeno do znanja da njihova nedela neće biti sankcionisana.

Ilustrujući stanje discipline u hrvatskim jedinicama za vreme "Oluje", tužilac je pokazao nekoliko izvoda iz ratnog dnevnika Šeste domobranske pukovnije iz kojih se vidi da su po ulasku u krajinska mesta pevali ustašku pesmu "Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana". Barković kaže da su takvi ekstremni stavovi sve vreme "tinjali" kod pojedinaca u HV, ali da je u Ratnoj školi kroz predmet "domovinski odgoj" uvek ukazivano na distancu između Hrvatske i ustaštva.

Dijeljenje sadržaja