Odgovarajući na pitanja predsjedavajućeg sudije Antonetija Slobodan Praljak je Franju Tuđmana opisao kao "vrlo obrazovanog i realističnog" čovjeka koji je "do kraja bio odan uređenju Jugoslavije po uzoru na skandinavske zemlje, a BiH po ugledu na Švicarsku". Jedina mana mu je, po Praljkovoj ocjeni, bila što je suviše


Iskaz Slobodana Praljka koji traje od početka maja ove godine nastavljen je danas pitanjima predsjedavajućeg sudije Žan-Kloda Antonetija/Jean-Claude Antonetti koja su, u uvodnom dijelu, uglavnom bila posvećena detaljima iz prijeratnog života optuženog.

Praljak je tako u prvom dijelu sjednice opisao svoju porodičnu i bračnu situaciju, ulogu u studentskim protestima 1968. godine, uključivanje u politički život bivše Jugoslavije sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kao i prvo veliko okupljanje "nacionalno osviještenih Hrvata" u februaru 1989. godine. Praljak je, prema sopstvenim riječima, bio "u gornjoj trećini" tadašnjeg intelektualnog rukovodstva na čijem čelu se nalazio Franjo Tuđman.

Praljku je, kako je naveo, vrlo rano postalo jasno da će se u bivšoj Jugoslaviji dogoditi krvoproliće zbog već tada očite težnje da "Srbija bude gdje god ima deset Srba", te je još 1975. godine počeo "brojati mrtve". Nakon agresije na Hrvatsku, oko Božića 1991. godine je na ručku sa Tuđmanom, kako je ispričao, konstatovao da je to što se događa Hrvatskoj "mila majka naspram onog što čeka BiH".

Na pitanje da li mu je Tuđman na tom ili nekom drugom sastanku u to vrijeme govorio o potrebi slanja Hrvatske Vojske na teritoriju BiH ili pružanju neke druge podrške bosanskim Hrvatima Praljak je u svom stilu odgovorio da je takva insinuacija "apsurd svih apsurda". On tvrdi da je on, a ne Tuđman, potezao pitanje situacije u BiH. Tuđman je, kako tvrdi, imao čak i pretjerano povjerenje u međunarodnu zajednicu očekujući da će zaustaviti Srbe, ali se to nikada nije dogodilo.

Praljak je Tuđmana opisao kao "vrlo obrazovanog i realističnog" čovjeka koji je "do kraja bio odan uređenju Jugoslavije po uzoru na skandinavske zemlje, a BiH po ugledu na Švicarsku". Jedina mana mu je, po Praljku, bila to što je suviše vjerovao međunarodnoj zajednici. Praljak je ostao dosljedan svojoj ranijoj tvrdnji da je po svom ličnom izboru, a ne Tuđmanovom naređenju, otišao da se bori najprije u Sunji u Hrvatskoj, a nakon toga i na hercegovačkom ratištu u BiH.

Iskaz Slobodana Praljka se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja